Tekstovi objavljeni u hrvatskom političkom
tjedniku 7 DNEVNO

 

Tužibaba

                  Prije nego li je moj naraštaj krenuo u osnovnu školu i tamo negdje do drugog osnovne pjevali smo jednu pjesmicu čijih se prvih riječi i dan danas sjećam: „Tužibaba resa za konadić mesa...“ Jasno je kako se pjesmica pjevala onima koji su tužakali druge za bilo što, za svaku sitincu. U narodu vlada odbojnost prema tužibabama, a da ih ne vole ni oni kojima te tužibabe negoga ocinkare govori jedan događaj iz srednje škole. Naime, u razredu smo imali nastavnika, tada srpsko-hrvatskoga jezika, koji je bio prilično strog, ali smo u razredu imali i jednog Mladena koji je tužakao nastvanicima sve i svakoga. Tako smo se jednog dana, vjerojatno iz čiste zafrkancije, dogovrili da nitko od nas trideset dvoje koliko nas je bilo u razredu ne ode na njegov sat, da svi pobjegnemo sa sata. I uradili smo tako, a Mladen, misleći kako će mu nastavnik dati peticu, ili ga u najmanju ruku pohvaliti, otišao nas je tužiti. Na njegovo iznenađenje, nastavnik ga je klepnuo (tada se to još smjelo uraditi učenicima) kazavši mu: „Što si mi i ti ošao na sat, hajde bježi da te ne vidim!“
                  Prije nekoliko dana i Inzko se odlučio biti tužibaba. Našeg vrlog, jako moralnog i po svemu poželjnog predsjednika Republike Srpske Milorada Ddika, tužio je Vijeću sigurnosti, osobno glavnom tajniku Ban Ki-moonu! Istina, ne znamo što je Ban Ki-moon odgovorio Inzku, ali ostaje činjenica da je Inzko postao tužibabom. Nakon toga, pravdajući se valjda kako ga Dodik ne bi povukao za uši, Inzko se šepurio s čak četiri ovlasti koje mu stoje na raspolaganju da „našeg Milu“ urazumi, odnosno odgovori od referenduma o tužiteljstvu i pravosuđu. Prva ovlast je da on tumači Dayton. Iskreno, ta mu je najjača, jer ako bi on sutra kazao da je u izvornom tekstu Daytona pisalo da su sližbeni jezici u Dragoj našoj, hrvatski, srpski i bošnjački, Muslimani-Bošnjaci bi se slegli, prihvatili njegovo tumačenje i od tog trenutka govorili bi bošnjačkim, a ne bosanskim jezikom. Ta ponovna promjena im ne bi nimalo smetala jer su do sada bezbroj puta mijenjali i svoju narodnost, pa zašto ne bi i jezik kojim govore. Tako bi Inzko riješio problem naziva službenog jezika Muslimana-Bošnjaka, na zadovoljstvo njih samih, ali i na još veće zadovoljstvo Hrvata, i pogotovo Srba. Druga ovlast mu je - bonska. Ukratko, ako Dodik i Srbi ne odustanu od referenduma, Inzko će ga smijeniti, zabraniti mu politički rad zbog tvrdolinijaštva, a na biračka mjesta poslati tenkove, kao njegov sunarodnjak Petrič na Hercegovačku banku. To što do sada nije, niti će ikada biti dokazano da su Hrvati u slučaju Hercegovačke banke krivi nema nikakve veze, pa i tenkovi su dio bonskih ovlasti. Treća, koju je iskoristio, podnijeti izvješće Vijeću sigurnosti, što će reći ima mogućnost da ga tužaka do mile volje.
                  U subotu, 19. rujna, u organizaciji Nezavisnih novina (iz RS-a, i baš su nazavisne, nap.a.) i Grada Banja Luke u partnerstvu s MVP-om, Predsjedništvom BiH i drugim institucijama, održana je konferencija pod nazivom „Dvadeset godina Daytonskog mirovnog sporazuma – pogledi“. Konferenciji su, iznmeđu ostalih, nazočili predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, te predsjednik RS-a Milorad Dodik. Budući da Sbi ne priznaju Inzku ništa od onoga što on govori, njegovu nazočnost, kao i nazočnost nekih iz tzv. Regiona, neću ni spominjati – jer je bitno što su o tomu rekli njih trojica. Na konferenciji je bilo predviđeno da se govori o refleksijama na Daytonski sporazum i o budućnosti Drage naše, točkama slaganja i neslaganja, te preprekama ili putu ka razumijevanju.
                  Sve što se moglo čuti i vidjeti na toj konferenciji je to da se ni u čemu ne slažu. Za Čovića je najvažniji Izborni zakon, za Dodika konsenzus, za koji zna da ga neće biti, a Izetbegović bi najradije da nema RS-a ni Srba, a vjerojatno ni Hrvata u BiH. O drugoj temi „Pogledi regije – regionalna suradnja – položaj Drage naše u odnosu na susjede nema smisla govoriti jer se nitko još nije dogovorio hoće li i kakva država će biti Draga naša. I treća tema konferencije – „Pogledi izvana“ na Daytonsko uređenje BiH i pridruživanje EU – u najmanju ruku je smiješna. Što će ovako uređena Bosna i Hercegovina, točnije ovakva nikakva Draga naša, Europi, što će bilo komu? Toliko je zanimljiva da čak ni izbjeglicama iz Sirije ni na kraj pameti ne pada da samo i prođu kroz BiH, a kamoli da u njoj ostanu. I ti sirijske izbjeglice znaju da se bez održavanja NMK od BiH ne može ništa napraviti. I da se vratim tužibabi Inzku. Vrijeme održavanja zakazanog referenduma u RS-u se vrtoglavom brzinom približava. Hoće li Inzko pozvati tenkove da spriječe održavanje tog referenduma ili će koristiti mogućnost izvanrdnog tužakanja Dodika Vijeću sigurnosti? Bilo kako bilo bit će veoma zanimljiv krajnji rezultat dvoboja Dodik – Inzko! I naravno, svatko ima pravo navijati za svoju opciju. No, postoji rješenje koje će vam se na prvi pogled učiniti neozbiljnim – neka Inzko i Dodik odmjere snage na starinski način, da se konačno zna tko je jači!

/Tekst objavljen u Hrvatskom političkom tjedniku 7 DNEVNO, 25. rujna 2015./

 

Dat će Allah – Ako Bog da

                  Od velikog broja problema koje mi, Hrvati, imamo jedan je podaništvo. Nevjerojatno je koliko je nama sve bolje ono što imaju drugi. Jedna od podaničkih crta je i korištenje stranih riječi, tuđica. Načisto mi se digne svaka od ovih pedeset i nešto dlaka koje imam na glavi kad čujem Hrvatice i Hrvate da kažu, na primjer sorry, friend, itd. Kad ste, molim vas lijepo, čuli te kolonizatore, Engleze da kažu oprosti ili prijatelj?! Nikad, niti ćete ih ikad čuti. No, nije to samo izraženo kod nas Hrvata. Današnji Muslimani-Bošnjaci slomiše se ubacujući slovo H u skoro svaku riječ, odnosno ubacujući turcizme i arabizme u jezik koji žele nazvati svojim – bosanskim jezikom. Hajde, kad kažu kahva ili sahat, na to smo nekako navikli, ali oni sad grad Livno nazivaju Hlivno! Haloooo! Nezaboravan je slučaj Vinka Bevande, koji je odmah poslije rata 1996. došao u policijsku stanicu Maglaj izvaditi osobnu. Kad je čovjek vidio da mu u osobnoj piše Vinko Behvanda načisto je povilenio. Eto, za ovu kolumnu dobro će mi doći jedan od turcizama koji koriste Muslimani-Bošnjaci, radi se o riječi – tóbe. U Rječniku, „Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku“, Abdulaha Škaljića, za tursku riječ tóba stoji pojašnjenje da je to pokajanje od grijeha, tóbe doći znači pokajati se i dalje ne činiti grijehe. Međutim u narodu se to – tóbe doći pretvorilo u doći pameti, spametovati se. Po svemu sudeći, prema onomu što se događa zadnjih dana, Bakir Izetbegović, muslimanski-bošnjački član Predsjedništva Drage naše počeo je dolaziti pameti, počeo je dolaziti tóbe. Kažu u narodu nikad nije kasno spametovati se. Skoro punu godinu dana od općih izbora u Dragoj našoj Bakir Izetbegović, koji je u međuvremenu postao i službeno predsjednik najjače muslimanske-bošnjačke stranke SDA, došao je pameti odlučivši se konačno razgovarati sa Fahrudinom Radončićem, predsjednikom SBB (Stranke za bolju budućnost BiH). Za one koji pozorno ne prate stanje u Dragoj našoj kratko pojašnjenje. Iako je i laiku bilo jasno, nakon proglašenja izbornih rezultata, kako bi za uspostavu vlasti na razini Federacije Bosne i Hercegovine, ali i na razini države Bosne i Hercegovine bilo najbolje, najpametnije da vlast čine SDA, HDZ BiH i Radončićeva SBB, Bakir Izetbegović se odlučio vlast praviti bez Radončića, a sa DF-om, (Demokratskom frontom) nadobudnog i narcisoidnog Željka Komšića, koji, usput budi rečeno, ni sam ne zna što želi. Dva su razloga zbog kojih je „babin sin“ tako postupio. Jedan je, što Muslimani-Bošnjaci, od poslije rata, nastoje naći bilo kakvu stranku sa hrvatskim predznakom, pa bila ona beznačajna, kako bi iz vlasti izbacili HDZ BiH. Premda sam bio jedan od utemeljitelja HDZ BiH na prostorima Žepča, Zavidovića i Maglaja, te član Županijskog i Središnjeg odbora HDZ BiH i zastupnik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, i imam puno primjedbi na rad HDZ-a, to ne znači kako sam pristalica da u vlast uđu stranke s hrvatskim predznakom koje su kod Hrvata dobile, dva ili koji postotak više glasova. No, baš to rade Muslimani-Bošnjaci, od tzv, Alijanse za promjene, gdje je u vlast ušla NHI Krešimira Zubaka pa danas do Željka Komšića čiji je DF, istina dobio nešto veći postotak glasova, ali svi znaju da je tu bilo najmanje hrvatskih glasova. Bakiru Izetbegoviću trebalo je prilično vremena da shvati kako to sa Komšićem ne će i ne može funkcionirati, i umjesto da krene u razgovore sa Fahrudinom Radončićem počeo je među minornim strančicama, kao što su Stranka za BiH, islamskog fundamentalista Harisa Silajdžića ili BPS-a, Sefera Halilovića, koji je u Hagu, istina, oslobođen optužbi za ratne zločine prema Hrvatima, ali bez obzira na tu oslobađajuću presudu Hrvati znaju tko je pravi nalogodavac, tražiti partnere za vlast na razini Federacije BiH. Ni činjenica da se federalni parlament, jer vlast nema većinu u parlamentu, nije sastao više od dva mjeseca nije ga učinila pametnijim. Zašto je Izetbegović cijelo vrijeme izbjegavao sastanak i razgovor-dogovor oko uspostave vlasti sa Radončićem? U jednoj televizijskoj emisiji, pred ne znam više koje izbore, Bakir Izetbegović je gostovao skupa sa Radončićem i onda mu rekao, parafraziram – Pa čovječe stani, o čemu ti pšričaš, mi SDA smo te stvorili i omogućili da zaradiš velike pare. U narodu kažu da je Radončić kopile SDA. Nije to nikakva posebnost, isto mišljenje o političkom kopiletu vlada i među Hrvatima koji tvrde da je Lijanović kopile HDZ-a. Dakle, iz čiste sujete, osobnog animoziteta prema Radončiću on, odnosno SDA nisu htjeli razgovarati sa Radončićem na temu ulaska njegove, SBB stranke u vlast.
                  I onda, na drugi dan Kurban-bajrama konačno se sastao sa Radončićem! Taj svoj potez pojasnio je pokajničkim riječima. „Treba nam unutarbošnjačko jedinstvo i stabilna koalicija na svim razinama vlasti kako bi nastavili započete reforme te nastavili koračati ka EU. Zbog unutarbošnjačkog jedinstva i interesa države spreman sam sve svoje ranije sukobe ostaviti po strani. Što se tiče samog SBB-a, mislim da smo bez potrebe na jednoj personalnoj razini ušli u konflikt koji šteti Bošnjacima. Osobno sam spreman, jer ovo nije moj privatni biznis, neki moji povrijeđeni osjećaji, ponos i ostalo, spreman sam kao političar to staviti u drugi plan i raditi ono što je dobro za ovu zemlju“.
                  Eto, što bi rekla moja meter Bakiru došlo iz g.....u glavu. Ovaj prvi sastanak pozdravili su bošnjački intelektualci. Dekan Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu, Šaćir Filandra, smatra ovo sasvim logičnim s obzirom na izborne rezultate. Tvrdi kako bošnjačke stranke trebaju napraviti jedan politički blok na svim razinama, a takav blok bi, po njegovom mišljenju omogućio veći i jači društveno gospodarski razvoj Bosne i Hercegovine. Drugi jedan dekan, onaj sa Filoziofskog fakulteta u Sarajevu, Salih Fočo najavu ove koalicije vidi kao mogućnost provođenja reformske agende, te kao ohrabrenje muslimanske-bošnjačke javnosti koja na ovaj način prepoznaje da Muslimani-Bošnjaci imaju zajednički cilj, a dopredsjednik SDA, Safet Softić, tvrdi da među dužnosnicima i članovima SDA postoji opće opredjeljenje da se krene u razgovor i dogovor sa Radonćićem. Ovaj bajramski susret Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića mnogi među Muslimanima-Bošnjacima smatraju najboljim potezom u zadnjnih pet godina. Veoma je moguće da su riječi iz bajramske hutbe reisu-l-uleme, Huseina efendije Kavazovića - neka nas razlike ne udaljavaju, potakle ovu dvojicu političara da se ipak sastanu i razgovaraju. Treba naglasiti kako u javnosti vlada mišljenje da će vlast uspostavljena od SDA, HDZ BiH i SBB omogućiti napredak Drage naše, no osobno bih tu bio veoma oprezan. Naime ozbiljni razgovori između SDA i SBB tek predstoje. Razgovori koji će uslijediti podrazumijevaju kadrovsku promjenu vlasti, posebno u Federaciji BiH, zatim neminovnu rekonstrukcija Vlade Federacije, a veoma je moguće da se postavi i pitanje koalicije, odnosno vlasti na razini Bosne i Hercegovine. Glede toga jasno je kako će Radončić imati svoje zahtjeve i pitanje je koliko će od tih zahtjeva Izetbegović moći prihvatiti a da mu to ne poljulja ugled i poziciju u stranci. Ako se ima na umu da tzv. četvorka predvođena Šemsudinom Mehmedovićem ima neke zahtjeve glede programa i rada SDA, dakle Izetbegović treba i njima udovoljiti, koliko-toliko pomiriti stavove, jasno je kako će dogovor sa Radončićem ići mnogo teže nego što muslimanska-bošmkačka javnost, osokoljena ovim bajramskim razgovorom misli.
                  Nadalje, bez obzira što je sam Čović cijelo vrijeme govorio kako bi za stabilnu vlast bilo dobro da u nju uđe SBB, treba imati na umu kako će on reagirati, hoće li ma neizravan način potegnuti pitanje ulaska Dodika u vlast na razini države, što bi veoma zakompliciralo situaciju. Ako, pak, još i Dodik dođe tóbe pa odustane od sapunice zvane referendum u Republici Srpskoj možda bi nešto i moglo biti od ove Drage naše. Kod ovoga ne treba smetnuti onu narodnu mudrost kad se kći hvalila materi da će se udati za bega, a mater joj odgovorila, daj Bože, kćeri, cigani oko kuće hodaju! Na sreću, svima nama u Dragoj našoj ostaje ona – ako Bog da. I ovu kolumnu završit ću šaljivim detaljom. U Zenici su se odmah po prestanku rata među rajom ustalile dvije izreke. Prva se odnosi na naglo pojačanu želju Muslimana-Bošnjaka da posjećuju džamije, posebno onih koji su za vrijeme Jugoslavije prijavljivali one koji su išli u vjerske objekte, a šereti su to sročili u – šta mi je, šta mi je, ne mogu bez džamije. I druga šala koju su također oni izmislili kaže za nešto što se očekuje da će se dogoditi - Dat će Allah, ako Bog da! Eto, i Draga naša će krenuti naprijed po toj izreci. Ako Dodik ne bude zahtijevao referendum po kojemu bi se u tu izreku uvrstio i „srpski Bog“!

/Tekst objavljen u Hrvatskom političkom tjedniku 7 DNEVNO, 2. listopada 2015./