Neki od mojih tekstova objavljanih u 2007.
KAMENJE I ŽUČ
Moja osobna dijagnoza odgovara zdravstvenom
stanju naše države. No dok ja provodim sve
što treba za ozdravljenje jer volim život – ima li
života državi, BiH, koju nitko ne voli?
Bližio se kraj 2006., predblagdanski dani, a ove se godine posložilo, prvo Božić, odmah potom Bajram, pa Nova godina, reklo bi se, unatoč svemu što se događalo u Dragoj Našoj, vrijeme za opuštanje i uživanje. Što bi rekli Muslimani-Bošnjaci, prava multietiĆnost u svemu. A onda, tri dana uoči Božića osjetim odjednom nekakav udar tamo gdje je svaki čovjek najtanji, najmekši, u trbuh. Prvo sam pomislio, prehlada kakvih je i do sada bilo, ali sam na Ivandan završio u bolnici. Kažu liječnički nalazi, kamenac u žuči i bubregu.
A što je to žuč? Žutozelena tekućina koju izlučuje jetra preko žučne vrećice – piše u riječniku. U istom riječniku pojašnjavaju dalje – zajedljivost, pakost, zloba, bijes, jad, gorčina. Za nekoga tko je žučan stoji dalje u riječniku – koji je pun jeda, ljutit, pakostan, gorak itd.
Kako osloboditi Dragu našu kamenja
i žuči što joj ne daju normalno disati?
Odakle početi? Kada bismo pokušali zbrojiti sve ono od čega se građaninu Drage Naše u prošloj godini stvarala žuč i sve što uz nju ide, ljutnja, bijes, jad, gorčina itd., ne bi stalo u cijelu knjigu a kamoli u jedan članak. Tko se više sjeća silnih štrajkova prosvjetara, štrajkova obespravljenih radnika koji svoju zasluženu plaću nisu primili mjesecima?!Tko se više sjeća, kada je smanjena cijena nekog prehrambenog proizvoda, o cijeni goriva da i ne govorimo? To je samo jedan mali dio od onoga što se tiče svih naroda i građana u Dragoj Našoj. A kakvo je čudo kada jedan Hrvat dobije strašne bolove od napada kamena u žuči i bubregu?! Tko ne bi obolio kada dozna da su se tako malobrojni Hrvati u BiH podijelili na dva HDZ-a i to uoči samih izbora. Što je još gore, ni sada, kada su vidjeli kakvu su glupost napravili sami sebi, bolje reći kada su hrvatski političari napravili glupost i štetu Hrvatima, ne pokazuju želju da to isprave, da se pomire, kako onda da se napadi bola ne pojačaju do neizdržljivosti. Kako ne dobiti napad žuči kada čuješ izjavu Željka Komšića, novoizabranog člana Predsjedništva, koji kaže da će zastupati interese Hrvata ali da je jezik kojim on govori bosanski?! Što drugo da se dogodi građaninu BiH kada čuje novoizabranog zastupnika u Parlamentu BiH Sefera Halilovića koji i dan-danas govori o četničko-ustaškoj prijetnji BiH nego da dobije napad žuči?! I da ne duljimo, i narodi i građani u Dragoj Našoj su puni gorčine, jada, žuči a kao i oni, i sama BiH je opterećena silnim kamenjem oko vrata. Ustavne promjene još uvijek nisu na vidiku, bar ne onakve koje bi omogućile funkcioniranje Drage Naša kao normalne države. A kako je izliječiti?
Budući da mi je zbog upale u bubregu kreatinin iznad dopuštene granice, liječnici me nisu mogli operirati jer anestezija ne bi djelovala. Zbog toga, ali i radi blagdana, poslali su me kući na vikend, jer stanje nije akutno ili, što bi se reklo pučkim jezikom, kirurški se zahvat može odgoditi kao što se odgađaju i reforme policije, ustava i svega ostalog što bi Dragu Našu učinilo zdravom državom. Kako rekoh, odmah poslije praznika vraćam se u bolnicu, kao i Draga Naša. Za liječenje bilo koje bolesti, kažu, najvažnija je točna dijagnoza. Što se mene osobno tiče, siguran sam da su liječnici dali točnu dijagnozu i da će znati smanjiti mi taj povišeni adrenalin koji vlada u BiH, oprostite, povišeni kreatinin. Vjerojatno će poslije toga, jednim kirurškim zahvatom, odstraniti i to kamenje koje me spopalo. Ali kako riješiti Dragu Našu kamenja i žuči što joj ne daju normalno disati? Nemojte mi nakon ovoga što ću kazati prigovarati na prepotentnosti ali točnu dijagnozu i način na koji BiH može postati zdrava i normalna država dao sam u svojoj knjizi „Bosna i Hercegovina bijeda nerazumijevanje nerazumijevanje bijede“. Jedini i pravi i što je najvažnije mogući način kako ozdraviti i napraviti zdravu Dragu Našu, bez žuči i kamena oko vrata jest provesti Bečki sporazum. Da je ovo točno, onaj tko pozorno prati izjave političara u BiH čut će kako, istina stidljivo, citiraju ono što piše na str. 100. te moje knjige: „Čak i onda kada su u pitanju bile dovedene granice, to je bilo učinjeno mirnim putem: odvajanje kantona Jura od kantona Beru postignuto je legalnim i demokratskim putem“, kao što je to u političkoj emisiji „Pećnica“ učinio Božo Ljubić. Kad vas nešto boli, znano je da ćete popiti lijek kako god on bio gorak. Naravno da bi se čovjek izliječio od neke bolesti uz dobru volju liječnika, točnu dijagnozu i pravilnu uporabu lijekova treba voljeti svoj život i sebe. Veli jedan ovdašnji političar – ne može biti države ako je njezini građani ne vole. Što se mene osobno tiče, ja nemam dvojbi, prihvatit ću sve preporuke liječnika pa i kirurški rez jer cijenim i volim ovaj život. Ako političari i građani vole Dragu Našu trebali bi što prije primijeniti Bečki sporazum kako bi se riješili ljutnje, bijesa, jeda, jada i gorčine, kako bi se riješili kamenca u žuči, kako bi se riješili „posvemašnje bijede i dugotrajne agonije“. Sretna vam i vesela bila, puna svakog dobra, bez žuči i kamenja, Nova 2007. godina!
/članak objavljen u HS, u broju 611., od 5. sijčnja 2007./
POZORNOST!
Ljudi moji, ako netko na vrijeme ne zaustavi Dodika i Siljadžića, ta dvojica će ponovno izazvati rat! Ne, nije pretjerano tvrditi. Ima li tko kazati ovim dvjema užarenim glavama da se malo ohlade, da se iz svojih umišljenih visina spuste na zemlju? Tražiti to od međunarodne zajednice, ma što se sve pod tim pojmom podrazumijevalo, uzaludno je. Ona, kao prvo, sve o Dodiku i Silajdžiću zna, a kao drugo, važnije, još uvijek im ne želi stati u kraj. Čime se ovo može dokazati, pitat će neki, a ja ih pitam, zar gole činjenice treba dokazivati. Ali, za račun onih koji to ne vide ili ne žele vidjeti, evo nekih.
Ohrabren nedavnim uspjehom na izborima, nereagiranjem OHR-a na njegovu žestoku predizbornu retoriku i pogotovo sada, opijen presudom Haaškog suda, Dodik je izgubio svaki obzir, pa više ne vodi računa ni o diplomatskom riječniku jednog političara. Iz njegovih nastupa proizilazi kako je ova presuda amnestirala sve zločine koji su počinjeni uime Velike Srbije. Misleći valjda kako će udovoljiti međunarodnoj zajednici i time oprati sve, požurio je da Vlada RS donese jednu deklarativnu osudu zločina samo u Srebrenici, ali je svojim izjavama, s očitim zadovoljstvom stavljao sol na najnoviju ranu Muslimanima-Bošnjacima. Budući da se drži pragmatičnim požurio je natjerati predsjednika Ministrskog vijeća, Špirića, inače člana njegove stranke, da se na Vijeću što prije donese zakon o kvaliteti goriva kako bi ispunio obećanja dana ruskom kupcu rafinerije u Bosanskom Brodu a kojeg Srbi još uvijek, i unatoč odluci OHR-a zovu Srpski Brod. To što je kvaliteta toga goriva loša, što u benzinu ima više od 150 miligrama sumpora a u dizelu više od 350, to što se korištenjem tako lošeg goriva kvare automobili, njemu ne smeta. Neka građani u BiH ponovno prijeđu na „Ladu i „Stojadina“, jer se takvim gorivom mogu voziti samo ti automobili, a on će i dalje „Audija“ ili neko slično. Cilj mu je što više vezati BiH uz zemlje, proizvođače tih automobila. Dodik dobro zna da će mu međunarodna zajednica mnogo toga tolerirati jer još uvijek nije riješeno pitanje Kosova: Znajući da će to potrajati, odlučio je, u međuvremenu učvrsatiti RS.
Što se pak Silajdžića tiče, frustriran očitim neuspjehom svoje politike još od devedesetih, neuspjehom uspostave samo muslimanske države Bosne na cijelom teritoriju današnje države BiH, ova presuda iz Haaga prelila je čašu njegova razumnog ponašanja te je potpuno izgubio kompas. Ne pričekavši da prođe ni dan poslije presude organizirao je prosvjedni skup u Sarajevu. Odmah je Haašku presudu počeo tumačiti onako kakva bi želio da ona bude. Bilo bi zanimljivo vidjeti spominje li se izrijekom igdje u presudi Republika Srpska kao krivac, a on tu presudu tumači kao zadnji korak pred ukidanjem te nepravedne Daytonske umotvorine. Svojim nepromišljenim izjavama, ali i praktičnim potezima, do užarenja podiže tenzije Muslimana-Bošnjaka. Nevjerojatno je da Silajdžić misli, a očito misli,da će mu netko povjerovati kako iza najave zadnjih događaja u Srebrenici, koja će se sigurno, u nekom obliku dogoditi, ne stoji on! Stanoviti Hakija Meholjić, koji preko javnih medija u BiH najavljuje kolektivno iseljenje Srebreničana, ako se Srebrenica ne izdvoji iz RS ili se ne ukine RS, jer eto, oni više tu ne mogu živjeti, samo je onaj koji iznosi najnoviji Silajdžićev plan. Silajdžiću i pristašama njegove politike očito nije dovoljno dosadašnje, u biti neuspješno korištenje nesretnih Muslimana-Bošnjaka Srebreničana pa s takvom politikom nastavlja i dalje. Ako se svim ovim frustracijama Muslimana-Bošnjaka doda i opasnost koje mnogi još uvijek nisu svjesni, žestoki sukob vehabista i Islamske vjerske zajednice, onda je to više nego zabrinjavajuće. Ne može se od javnosti skriti da su i Silajdžić i Reis Cerić blagonaklono gledali na pojavu tih vehabija, čak im i pomagali, ali sada, kada su ti radikalni islamisti krenuli i na samo Sarajevo, kada se više od javnosti ne mogu kriti i fizički sukobi i paljenje, kao onaj u Kalesiji, a bilo ih je i prije, spomenimo samo onaj u žepačkoj džamiji, sada IVZ traži da djeluju državni organi. Ono što bi, prije svega trebali znati Hrvati, jest da sebi ni po kakvu cijenu ne smiju dopustiti da na bilo koji način budu uvučeni u taj unutarmuslimanski sukob. Pokušaji u tom smjeru već postoje, naravno pod, na prvi pogled bezazlenom izlikom rješavanja, tamo nekog problema vlasništva IVZ-e u Žepču. Ali ono što je u svemu najopasnije i što nikako ne bi trebalo zanemariti jest najnovija prijetnja upućena Dodiku od neke organizacije koja sebe naziva Nova Bosna! Te prijetnje, da će ubiti njega i članove njegove obitelji nije ništa novo, sličnih prijetnji njemu ali i drugim političarima bilo je i do sada, ali je pitanje koliko je ozbiljna ta, očito teroristička organizacija „Nova Bosna“ i tko iza nje stoji. Onima koji su poučeni dosadašnjim iskustvima u ovoj, na sili državi, nije teško zaključiti tko stoji iza toga, ali, tvrdim, ako netko odmah ne stane na put ovoj dvojici „ovnova na brvnu“ i narodi i građani ove BiH uskoro će imati mnogo većih i težih problema nego od kraja rata do sada!
/članak objavljen u HS, u broju 620., od 9. ožujka 2007./
IZVAN STANDARDA
Donesen je zakon o kvaliteti goriva. Na crpkama
će pisati upozorenje: NIJE SUKLADNO
EUROPSKIM STANDARDIMA! Još
jedna potvrda da je BiH izvan svih standarda.
Vjerojatno ste čuli, odmah nakon izbora osoba u Vijeće staraca nastupila je kriza. Oni, koji bi imali primjedbu – kako to, tek počeli i odmah zaštekali, trebali bi znati, ipak je riječ o Vijeću staraca (Vijeće ministara). A starci i ne mogu brzo. Uostalom, borba – smjestiti zemlju u Osmansko ili Bizantsko carstvo iscrpila ih je pa su morali predahnuti.
Riječ je o borbi Srba i Muslimana-Bošnjaka, u koji kulturni milje smjestiti, ovu
na silu državu! Ma koliko, kao i mnogi drugi bio razočaran presudom iz Haaga, Silajdžić je odlučio, ono što se bez neke nove mirovne konferencije o BiH nikako ne može ostvariti, promijeniti Daytonski sporazum izdvajanjem Srebrenice iz RS. Ono što je mogao očekivati, da je u stanju riješiti se svojih ideja o BiH kao islamskoj državi, dogodilo se veoma brzo. Nitko od veleposlanika zapadnih zemalja, dakle onih što odlučuju, nije došao na sastanak koji je on organizirao u Srebrenici. Udarivši u najnoviji zid u obliku presude iz Haaga, on, a samim tim i muslimanski-bošnjački političari se ne snalaze – ne znaju kako dalje. Međutim, činjenica koju Silajdžić u svojoj opsjednutosti spomenutom idejom ne uspijeva vidjeti je ta da su i obični građani, Muslimani-Bošnjaci, brzo shvatili da od toga nema ništa. Najbolji primjer za ovu tvrdnju su nastojanja voditelja emisije „60 minuta“, tzv. Federalne televizije Bakira Hadžiomerovića. Trudeći se da svjetskim diplomatima, Amerikancima i Nijemcima koje dovodi u svoju emisiju pojasni kako je jedino i pravo rješenje da se Srebrenica izdvoji iz RS, kako je za sve kriv Dodik, zaboravio je da je on za njihovu političku mudrost mala riba. – Taj sastanak u Srebrenici organizirala je neka neformalna grupa i predložila iseljenje – odgovorio mu je američki veleposlanik iako sigurno zna da ga je organizirao Silajdžić. – Drugo, ako se žele iseliti, dajte mi ljude koji to mogu provesti, i treće, iz razgovora s običnim ljudima iz Srebrenice zaključio sam da oni to ne žele – završio je Douglas Mcelhany. Na uporno inzistiranje voditelja emisije, da se izjasni jesu li za neuspjeh oko reforme policije, a samim tim i svega ostaloga krivi Silajdžić i Ivanić te hoće li međunarodna zajednica poduzeti neke sankcije protiv političara, prije svega Dodika, hoće li međunarodna zajednica dekretom nametnuti rješenje, veleposlanik mu je nasmiješeno odgovorio pitenjem: - Želite li vi nekoga tko će vam nametnuti rješenje? Ako želite, onda ste ovisni. Dobivši takav odgovor Hadžiomerović se stresao kao da je dobio ćušku. Shvatio je što mi je veleposlanik želio reći o floskuli – jedinstvena, cjelovita i neovisna BiH! To što je, tek tada shvatio voditelj, davno su shvatili i obični građani Muslimani-Bošnjaci, samo to ne želi shvatiti Silajdžić.
Međutim da kod Muslimana-Bošnjaka ima nekih sitnijih pomaka u promišljanju govori to da su, nedavno, prvi put poslije rata ozbiljno počeli govoriti o pogrješkama svoga političkog vrha. Govoreći o sastanku izaslanstva Srebrenice s Alijom Izetbegovićem u kolovozu 1993., Hakija Meholjić, u to vrijeme zapovjednik policije u tom nesretnom gradu, kazao je da ih je Izetbegović pitao što misle o ponudi koju ima, zamjena Srebrenice za Vogošću! Sve glasnija priča samih Muslimana-Bošnjaka protiv terora vehabija prema njima, pogotovu potaknuta nedavnim uhićenjem vehabija u njihovu terorističkom kampu kod Novog Pazara govore da bi se u ovoj zemlji konačno moglo početi razgovarati. O onome što bi trebalo brinuti sve građane BiH – o nefunkcioniranju vlasti, jer prošlo je šest mjeseci od izbora a federalne vlade još nema, dok Dodik iza sebe ima već raspravu o stotinu dana rada vlade. Kako popraviti katastrofalno stanje svih naroda i građana, smanjiti nezaposlenost, spriječiti odlazak mladih, napraviti bar 500 a ne samo bijednih osam i pol kilometara autoceste, itd. No, ako Muslimani-Bošnjaci uistinu žele od BiH napraviti jedinstvenu, nedjeljivu, suverenu, neovisnu BiH neka na cijelom teritoriju BiH provedu već davno potpisani Bečki sporazum. Tako bi između ostalih imali i riješeno pitanje Srebrenice. Da je to pravo rješenje imaju primjer Usore i Žepča gdje odavno nema političkih problema.
Ali da se mi vratimo na početak naše priče o sjednici Vijeća staraca. Kako se donošenje Zakona o kvaliteti goriva nije moglo dovijeka otezati, jer je profesor prilikom prodaje nešto obećao „Bizantskom carstvu“, Starci su pronašli rješenje. Udovoljit će Dodikovoj želji iako će u tom gorivu biti puno sumpora i štetnih sastojaka a na crpkama će pisati upozorenje: NIJE SUKLADNO EUROPSKIM STANDARDIMA! BiH je, evo potvrđeno i ovom odlukom, izvan svih standarda. I na kraju: ako dio naftovoda u sukcesiji pripadne BiH, bit će prodan Rusima, kaže Dodik. Pa zaključite tko je jači, Obilić ili Sulejman Veliki! Hrvate se ionako već odavno u BiH ništa ne pita.
/članak objavljen u HS, u broju 622., od 23. ožujka 2007./
ZEMLJO, OTVORI SE
Eh, koliko je mudrosti u izrekama naših starih. Kada bih ih pokušali nabrajati samo jedan dio trebalo bi nam stranice i stranice papira. Za ovu prigovu evo samo nekolikmo njih: Budali je more do koljena; S čim se budala hvali pametan se toga stidi. Za nas Hrvate, koji se busamo u prsa i da smo katolici te kako je Hrvatska, gotovo 100% katolička zemlja bila bi jako zanimljiva ona – vidi ga želi biti veći katolik od pape. Koliko su pak u Hrvatskoj istinski katolici moglo bi se prosuditi i na temelju tv. emisije „Milijunaš“. Što je Pilat oprao kada je osudio Isusa; lice, ruke, noge ili zube? – pitao je voditelj natjecatelja, pretendenta na osvajanje milijun kuna. Ili – Kako je Isus ušao u Jeruzalem, na traktoru, kolima, magarcu ili avionu? (otprilike tako). Naravno, „veliki“ katolici i „veliki“ Hrvati nisu znali odgovor na pitanje na koje bi točno odgovorio pripadnik bilo koje religije s prosječnim općim znanjem, pa čak i ateist, ako takvi postoje. Baš te dvije emisije gledao sam zajedno s majkom i ona je, onako ljuta što natjecatelji ne znaju odgovor, samo rekla – otvori se zemljo da propadnem od stida. A gotovo svaku večer u prilici smo da na sebi i doslovce primijenimo tu izreku gledajući i slušajući što kažu pjedini gosti emisije „Otvoreno“ Hrvatske televizije. Postavljajući pitanje profesoru Miroslavu Tuđmanu voditelj emisije. Mislav Bago, poznat po ulagivanju aktualnom predsjedniku a optuživanju pokojnog predsjednika Tuđmana za sve zločine svijeta napravio je omašku te je kazao da pokojnog, a ne živog predsjednika optužuju za dilanje transkripta. Još je samo manjkalo da mu se omakne i to, da mrtvog, a ne živog predsjednika optužuju za falsificiranje nekih transkripata pa da gola istina konačno bude i javno izrečena. Jadnik Bago. Vjerujem da se ždere zbog te pogrješke ali se i tu još jednom očitovao Bog i pokazao da će „pravednik od svoje vjere živjeti“ a oni koji lažu... U slučaju tih koji se hvale da su dilali transkripte i da tu nema ničega lošeg vrijede prve dvije izreke. Za gospođu Babić, koja se u toj emisiji čudom čudila kako je moguće da postoje neki ili bilo koji dokumenti s oznakom tajnosti vrijedi ona da bi željela biti veći katolik od Engleza, oprostite, veći katolik od pape. Pojašnjavati joj da sve države svijeta imaju dokumente s oznakom tajnosti te da ista ta Engleska, koja ucjenjuje Hrvatsku nije ni do današnjeg dana skinula oznaku tajnosti s dokumenata o stradanju Hrvata na Križnom putu bilo bi uzaludno jer je očito da gospođa nema ni – osnovne političke pismenosti. Jedne prigode sam u „Globusu“ pročitao izjavu jednog jako debelog novinara kako se on stidi što je Hrvat i toga što je napravljena hrvatska država, te da mu je drago da on u tome nije sudjelovao. Njegova pretjerana pretilost vjerojatno je posljedica kakvog poremećaja. No, za njega bi vrijedila ova druga izreka a za znanje i ravnanje, mnogi se stide što je on Hrvat, pogotovo ovoga čime se on, nesretnik hvali.
Nedavno su, zbog optužbi za ratne zločine nad Hrvatima Bugojna (konačno) uhićeni Musaib Kukavica i Ahmet Gasalo. Nakon ovih „sitnih igrača“ ovih dana, po istoj optužbi privedeni su muslimanski-bošnjački visoki oficiri, Sead Dautović i Enes Handžić, a na obavijesni razgovor i Dževad Mlaćo. Uz Izetbegovića, pravedan sudski postupak će to dokazati, idejni i praktični tvorac zločina, posebno onoga nad 26 bugojanskih intelektualaca. No, ovoga puta ne ću navoditi imena nevinih žrtava, niti imena njihovih krvnika, jer je to sada već gola statistika, iako i ona nekima smeta. Nakon ove emisije „Otvoreno“ bilo bi mnogo zanimljivije vidjeti što bi se događalo u jednoj zamišljenoj emisiji voditelja Bage koja bi se, recimo, zvala: „Otvoreno o zločinima nad Hrvatima u BiH“! Koga bi, u toj zamišljenoj emisiji voditelj pozvao za svoje goste? Kako bi glasilo referendumsko pitanje? Možda kao neko od sljedećih: - Mislite li da su zločine nad Hrvatima u BiH počinili Bošnjaci i Srbi ili su to Hrvati učinili sami sebi? – Vjerujete li da su navedeni zločini protiv Hrvata u BiH stvarno počinjeni ili su to izmišljene priče hrvatskih desničara? – Vjerujete li da su dokumenti o zločinima nad Hrvatima u BiH istiniti ili mislite da su sami Hrvati falsificirali te transkripte? – Mislite li da bi se Hrvati u BiH trebali zvati dobri bošnjani a ne Hrvati? – Mislite li da bi u BiH sve funkcioniralo kako treba da nema Hrvata? I na kraju – Stide li se Hrvati u Hrvatskoj što u BiH postoje Hrvati?
Na sreću, te zamišljene emisije valjda ne će biti, jer bi u tom slučaju mnogi zatražili da se zemlja otvori kako bi u nju propali od stida zbog te zamišljene emisije, od stida zbog referendumskih pitanja i na kraju od stida zbog takvog voditelja! Kao što smo poželjeli majka i ja kada smo čuli da natjecatelj ne zna što je Pilat oprao nakon što je osudio Isusa!
/članak objavljen u HS, u broju 627., od 27. travnja 2007./
SVE JE TRULO U ZEMLJI BiH
Propali su američki razgovori između Dodika i Silajdžića, „braće po materi“, kako ih naziva voditelj emisije „60 minuta“ na tzv. Federalnoj televiziji, Bakir Hadžiomerović. I neka, uskliknuše drugi, oprostite, treći. Kako se uopće moglo i pomisliti, a kamoli razgovarati o uređenju ili preuređenju BiH bez nas! Mlađahni voditelj se zdrobi upozoravajući u svojim emisijama na kriminalce, lopove, neučinkovitost policije, sudstva, ekonomije, jednom riječju na totalno, stvarno nepostojanje BiH kao funkcionalne države, na trulu BiH. I u pravu je. No voditelj bi trebao zanti da se, npr., ministar Hećo ne će ni počešati špo glavi zbog toga što je u njegovoj emisiji javnosti kazano sve o uzaludnosti puta velikog izaslanstva iz BiH u Kazahstan na čelu s tim ministrom. A i kako bi netko mogao očekivati nešto od Heće ako se zna da je njegova najpoznatija doktrina, glede ekonomskog razvoja BiH, „da Hrvatima i Srbima ne bi dao ni običnu trafiku da privatiziraju“, a kamoli, recimo, mostarski „Aluminij“. Ako bismo napravili usporedbu, ova Hećina „nauka“ nije nimalo odmakla od one, sada već pokojnog vehabije Jusufa Brčića, da on ne priznaje crveno svijetlo na semaforu. Ma bravo g. Hećo! Hadžiomerović bi trebao znati da uzalud poziva bilo kojeg političara, iz bilo kojeg naroda i bilo koje stranke. Ništa oni, niti hoće, niti znaju riješiti. Jedini rezultat njihova gostovanja po medijima je taj da se narodu, koji tu njihovu praznu priču godinama sluša diže kosa na glavi i krče sve gladnija crijeva u trbuhu. Zbog toga sam g. Hadžiomeroviću poslao prijedlog da u svoju emisiju pozove mene pa da kažem kako se BiH može urediti da bude i normalna i prosperitetna država (prema mojoj knjizi Bosna i Hercegovina bijeda nerazumijevanja nerazumijevanje bijede)“, 2004.).
Da moje tvrdnje nisu neutemeljene govori činjenica da je Visoki predstavnik Petrisch, trokut, Žepče, Zavidovići, Maglaj uredio u potpunosti prema načelima moje knjige „Općina Žepče ili ključ za funkcioniranje Federacije Bosne i Hercegovine“, objavljene 2000., a Vladi sam, za taj „trokut“ radio elaborat. Nadalje, to rješenje sam crtao još 1989. u tvornici „Natron“ u Maglaju, u kojoj sam radio, za što još uvijek postoje živi svjedoci, a moj tadašnji direktor Zijo Dizdarević mi je dobronamjerno govorio: - Što to radiš, uhapsit će te. Pojasniti na ovom malom prostoru novinskog članka, kako bi to uredio nemoguće je ali evo samo nekih naznaka a opširnije se može vidjeti u spomenutoj knjizi.
Naravno da nemam iluzija kako će mi političko vijeće Europe pružiti priliku da ja uredim BiH, ali kada bi se to kojim slučajem dogodilo, prvi zakon koji bi donio glasio bi: Za utaju poreza državi, kazna zatvora od 5 – 15 godina i zapljena imovine, II. stavak tog Zakona glasio bi – za neplaćanje doprinosa uposlenim djelatnicima (mirovinskog, zdravstvenog i ostalih) kazna zatvora od 5 – 15 godina i zapljena imovine (da se namiri novac ljudima za staž itd.), III. stavak bi glasio – za prihvaćanje rada na crno kazna zatvora do godinu dana (kako pojedinci ne bi remetili ostvarenje moga plana) i IV. stavak tog Zakona glasio bi – za prikrivanje korupcije, odnosno ne obnašanje inspektorskih zadaća sukladno zakonu kazna zatvora do 10 godina. Reći ćete – zatvori bi bili puni. E, tu se varate. Uhitio bih prvu trojicu koji su do sada utajili najviše poreza (više stotina milijuna maraka), igrom slučaja riječ je o Hrvatu, Srbinu i Muslimanu-Bošnjaku. (Vidite, ovdje u kriminalnim radnjama najbolje se ogleda multi BiH) a oni „manji“ kriminalci, koji su utajili 50, 20 ili nešto „sitno“ milijuna maraka bi nakon toga vrlo brzo ispunili svoje zakonske obveze. Jasno da bi Silajdžić, Dodik i mnogi drugi odmah „letjeli“. Ali ono što svi trebaju znati: NEMA NIKAKVOG NAPRETKA U BiH DOK SE NE ODRŽI NOVA MIROVNA KONFERENCIJA O NjOJ, NA KOJOJ BI SE OBZNANIO NOVI USTROJ BiH (koji u knjizi predlažem).
I da završim, nisam nešto uvjeren da će mi gospodin Hadžiomerović i odgovoriti na moj dopis a kamoli me pozvati u emisiju da kažem kako treba urediti BiH da ne bude trula ali u tom slučaju „BOSNA I HERCEGOVINA JE OSUĐENA NA DUGOTRAJNU AGONIJU A NJEZINI GRAĐANI NA POSVEMAŠNJU BIJEDU“. Nemojte reći da ovih 12 proteklih godina od Daytona ne potvrđuje što sam napisao jer nećete biti u pravu.
/članak objavljen u HS, u broju 633., od 8. lipnja 2007./
MAGISTRI I DOKTORI
U izdanju Javne ustanove Opće biblioteke „Narodna biblioteka“ Maglaj, prošle godine objavljena je knjiga magistrice Ume Isić pod nazivom „PROPAGANDA RATA I MIRA U MAGLAJU“. Za izdavača potpisuje se Nina Salkić, dipl. komparatist, lektor je gđa Isić, sama sebi, naslovna stranica akademski slikar Fuad Čičkušić, te recezenti, prof. dr. Šemso Tucaković, prof. dr. Emina Kečo-Isaković i prof. dr. Besim Spahić. Po titulama reklo bi se sve sama intelektualna krema! Zanimljivo je i to da sama magistrica Isić svom radu daje epitet „naučnog istraživanja“ (str. 29.), valjda bi to trebali kazati drugi no očito od njih nije mogla čekati ni dočekati takvu ocjenu. Ulaziti u raspravu o tolikom nizu netočnih navoda, tvrdnji, podataka i čega sve ne, nema smisla jer je knjiga napisana u stilu – Muslimani-Bošnjaci su divni, sjajni, zlatni, pošteni, lijepi, nisu vršili nikakve loše radnje, a pogotovo ne „propagande“, oni su za mir, za „komšijski“ suživot dok su Hrvati, Srbi i međunarodna zajednica, dakle sav ostali svijet izuzev pripadnika Islama, loši, nevaljali, zli, protivnici Musliana-Bošnjaka u BiH, ukratko, svi koji ne potvrđuju ono što ona piše su crni, najcrnji vragovi! E, pa čestitamo na tom „naučnom istraživanju“. A sada o silnim „magistrima“, „profesorima“ i „doktorima“ u muslimanskom-bošnjačkom narodu, nastalim u ovih deset godina od svršetka rata. U jednom od brojeva HS, u razgovoru s uglednim umjetnikom Radovanom Marušićem iz Zenice čuli smo od njega sljedeće: „Ako Muslimani-Bošnjaci nastave ovakvim tempom za nekoliko godina svaki drugi imat će titulu doktora“. Kako bi se što bolje razumjela muslimanska-bošnjačka proizvodnja tolikih akademskih titula ispričat ću jedan događaj poslije Drugoga svjetskoga rata.
Komunisti su zasjeli na vlast, a nemajući obrazovane kadrove za predsjednika suda u jednom gradiću postavili su čovjeka koji nije znao pisati ni čitati, a razlog – neka ga tu, naš je zaslužan borac, ako ništa, pratit će i čuti događa li se nešto loše protiv SKJ. Naravno, svaku presudu trebao je potpisati. Jadnik je naučio neku škrabotinu, kao svoj potpis, a na prijedlog njegovih podčinjenih, koji su veoma brzo uočili da on ni čitati ne zna, da pročita napisanu presudu odgovarao bi – ja svojim radnicima vjerujem. Jednoga dana suci su napisali papir na kojem je stajalo da se on osuđuje na smrtnu kaznu vješanjem i donijeli mu to na potpis. Više puta su ga nagovarali i molili da to pročita, no on je odbio ponavljajući – ja svojim radnicima vjerujem – i to je potpisao. Kada su mu oni kazali što tamo piše odgovorio je – ima da se izvrši, kada sam budala koja nije naučila ni čitati a prihvatila se takve dužnosti, ima da se izvrši.
A što je cilj proizvodnje ovolikog broja doktora, magistara itd. kod Muslimana-Bošnjaka pokazat će dio teksta iz recenzije prof. dr. Šemse Tucakovića o knjizi magistrice Isić: „Autorica je, naime, dala sebi u zadatak da fenomen agresije Srbije i Hrvatske na BiH istraži iz ugla lokalne zajednice...“ Jasno je da Isićka u knjizi govori o navodnoj dvostrukoj agresiji na BiH i o velikodržavnim projektima Srbije i Hrvatske. U svibnju 2004. godine pisao sam o knjizi Suvada Hadžića, „U kljunu zelene ptice“ – Istinite priče o šehidima Bosne“, te ću ponoviti ono što je o toj knjizi napisao, zanimljivo, opet jedan magistar, Zemir Sinanović: „Sr., Jugoslavija Srbija i Crna Gora) i R Hrvatska izvršile su agresiju na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu. Agresija je započela 1992. godine a završena 1994. godine Vašingtonskim sporazumom, odnosno, 1995. godine Dejtonskim sporazumom. Cilj dvostruke agresije na R BiH je realizacija velikodržavnih projekata „velike Srbije“ i „velike Hrvatske“. Mr. Sinanović još tu piše da su se Hrvatska i Srbija udružile i počele obje agresiju 1992. godine itd. O Bože, urdužile u agresiji na BiH!!!
Cilj je jasan, stvoriti kod Muslimana-Bošnjaka kolektivnu svijest, mit o agresiji cijelog svijeta na njih. To što takvu tvrdnju nisu mogli dokazati pred sudom u Haagu niti za Srbiju, a kamoli za Hrvatsku, to da ni blizu istine nije ono što ti doktori, profesori, magistri iznose u svojim „naučnim“ radovima, to njih ne brine jer su odlučili stvoriti mit. Možda bi bilo dobro da se ipak zapitaju kuda vodi stvaranje mitova, kao, recimo, onoga o Kosovskom boju, o izgubljenim bitkama ili da progovore o trostrukoj agresiji (Muslimana na Bošnjake u Krajini)? Što reći o ljudima koji takvim pisanjem kod običnog Muslmana-Bošnjaka svjesno izazivaju mržnju prema drugima? Zar ne vide kako su prošli oni koji su stvarali mit o Kosovskom boju, o općoj ugroženosti vascelog srpstva? Kuda će ih dovesti ovakva turbo proizvodnja titula? I na koncu, da se vratimo pisanju magistrice o dvostrukoj agresiji. Lakše joj je pisati takve neistine jer ima potporu u još jednom doktoru, dr. Pusić. No da je kojim slučajem Hrvatska država koja drži do svog integriteta, dostojanstva, državni odvjetnik bi pokrenuo postupak za zaštitu i predložio zabranu ulaska ovakvim akademicima u Hrvatsku. Pa neka se onda magistrica Isićka i ostali „doktori“ idu kupati u crnogorskom ili nekom arapskom moru!
/članak objavljen u HS, u broju 642., od 10. kolovoza 2007./
SCHMUNK I RIMSKI KLUB?
Ovih dana njemački veleposlanik u Dragoj Našoj
Michael Schmunk „proslavio“ se svojom izjavom kako bi
U BiH trebalo napraviti jednu naciju.
Nije teško dokazati da u Schmunkovu promišljanju nema ništa novo jer je i Austro-Ugarska pokušala svim stanovnicima u BiH dati i nametnuti jedno ime – Bošnjani. Dakle, pokušaj nastavljanja stare politike. No, zašto u BiH, ni nakon dvanaest godina poslije rata gotovo ništa nije išlo naprijed? U čemu je pravi problem? Kada bismo to znali, postojala bi mogućnost njegova razrješenja. Mnogi će reći, pogotovo oni koji se danas busaju u prsa kako su veliki demokrati a još uvijek im negdje skrivena leži, za ne daj Bože, crvena knjižica jednopartijskoga jugoslovenskog komunističkog sustava, kako je demokracija u Dragoj Našoj još uvijek nerazvijena ali da je problem u nacionalističkim, desničarskim snagama. Eto, ti i takvi natražni tipovi narodu govore o naciji i nacionalnom ponosu i na taj način sprječavaju svaki napredak. No, odakle njima takvo mišljenje? Je li to izvorno njihovo, njihovo uvjerenje, ili vjetar puše s neke druge strane, iz daleka? Jeste li se kada, poštovani čitatelji, zapitali ima li i kakve veze spomenuti njemački veleposlanik s Rimskim klubom? Ah, da, boljeg razumijevanja radi, edvo navoda iz knjige Johna Colemana „Hijerharhija zavjerenika – KOMITET 300“.
„Mnogi neupućeni ljudi mislili su kako je Rimski klub nešto povezano s Katoličkom crkvom, a njemački fond Maršal s Maršalovim planom. Upravo zato je KOMITET 300 odabrao te nazive – da zbuni ljude i odvuče im pozornost od onoga što se zapravo događa. Rimski klub je još uvijek jedna od najvažnijih ruku u KOMITETU 300 za vanjsku politiku... Rimski klub je vrhovna zavjerenička organizacija, brak između anglo-američkih financijera i starih europskih obitelji crnog plemstva, posebno takozvanog londonskog, venecijanskog i đenovskog plemstva. Ključ uspješne kontrole svijeta je njihova sposobnost stvaranja divljih ekonomskih recesija i kriza te upravljanje tim recesijama i krizama“.
Da, stvaranje kriza te onda upravljanje tim krizama!
Sjećate li se možda tko je nagovorio Aliju Izetbegovića da ne prihvati Cutilierov plan za BiH? Da ga je Izetbegović prihvatio, došao bi u pitanje njihov plan izazivanja krize, a samim tim i kasnije upravljanje tom krizom, jer je vrlo vjerojatno da je Izetbegović prihvatio taj plan kako rata ne bi bilo. Ali, nagovorili su ga da ne prihvati i rezultat je poznat. No, vratimo se izjavi Michaela Schmunka. Ima li ona ikakve veze s ciljevima KOMITETA 300, odnosno Rimskim klubom? A evo što, između ostaloga još piše Coleman:
„Što su neki od ciljeva tog KOMITETA 300, odnosno svjetske vlade koju bi, naravno, oni postavljali. Potpuno uništenje svakog nacionalnog identiteta i nacionalnog ponosa“:
Podsjeća li vas to na neke pokušaje u Hrvatskoj? U BiH je Schmunk bio jasan. Gospodin veleposlanik zagovara stvaranje jedne nacije, u biti nadnacije. Već vam je
jasno, to je zapravo najcrnji fašizam. Gotovo isto kao svojedobni pokušaj stvaranja superiorne, arijevske rase. Naravno, kada bi uspjela ta suluda ideja stvaranja jedne nacije u BiH, vrlo brzo bi uslijedilo ono što o ciljevima KOMITETA 300 piše Coleman – uništenje i tog, sada jednog nacionalnog identiteta, ukidanje te nadnacije, što bi išlo mnogo lakše nego od tri nacije u BiH stvoriti jednu. Ali, da je ostvarenje ove Schmunkove izjave, a ne izvorno njegove ideje u BiH, neostvarivo govori i ono što je u svojoj knjizi „NEDOVRŠENI MIR“, izvještaj međunarodne konmisije za Balkan, napisala ta Komisija: „Srpski, hrvatski i slovenski nacionalni identiteti već tada su vbili isuviše različiti da bi se mogli stopiti u jogoslovensku naciju“. U BiH s jednom izmjenom – srpski, hrvatski i muslimanski-bošnjački identiteti su isuviše različiti da bi se mogli stopiti u jednu naciju, gospodine Schmunk! Naravno da su ovakvu bezobraznu izjavu njemačkog veleposlanika s odobravanjem prihvatili Muslimani-Bošnjaci, ali su žestoke osude, koje ne prestaju, stigle iz Republike Srpske. Zanimljivo je da se niti jedna politička niti bilo kakva organizacija hrvatskog predznaka nije oglasila i osudila ovu nedopustivu izjavu. A trebale su! Prvi kojih bi nestalo u zamišljenom ostvarenju takve, fašističke nakane su oni najmalobrojniji – Hrvati. I još jedan primjer na kojem se vidi politika KOMITETA 300: „Prirodna bogatstva će se dodjeljivati pod okriljem globalnog planiranja. Države-nacije moraju ili da prihvate vlast Rimskog kluba ili da žive po zakonima džungle i da se bore za opstanak...“ piše dalje Coleman.
Možda je sada jasnije, poštovani čitatelji zašto ni nakon 12 godina u BiH ništa ne ide naprijed. Teško da je posebno bolja situacija i u Lijepoj Našoj!
/članak objavljen u HS, u broju 644., od 24, kolovoza 2007./
NE, NE I NE!
Englez Matwew Rycroft je kazao: Nema izdvajanja RS
iz BiH niti pripajanja bilo komu, nema ukidanja RS
i nema trećeg entiteta! Tri puta NE!
Još tamo 1994., nakon potpisanog Washingtonskog sporazuma o uspostavi Federacije, kao pomoćnik za političku djelatnost u 111xp pukovniji HVO Žepče, više puta upućivao sam u postrojbe priopćenja pokušavajući pojasniti o čemu je riječ. Znajući da vojnici, hrvatski narod, ne prihvaća s voljom tu Federaciju (istina je da je nisu prihvaćali ni Muslimani-Bošnjaci), na kraju sam napisao sljedeće : - Kada kojim slučajem u Federaciji ne bi bilo niti jednog Muslimana i niti jednog Hrvata, Federacije će biti jer tako želi Amerika, odnosno međunarodna zajednica. Također sam pojašnjavao zašto nije priznata HR HB: da je priznata, morala bi biti priznata i neka Muslimanska državica a to svijet nikako ne će dopustiti. Dvije godine kasnije, kada sam obnašao dužnost predsjednika OOHDZ Žepče i bio zastupnik u Parlamentu Federacije, u vrijeme pokušaja uspostave policije jedan, visoko rangirani dužnosnik OHR-a dobronamjerno mi je govorio: „Pa što je vama Hrvatima? Evo, u Žepču ispred zgrade općine izvjesite zastavu Federacije, na zgradu općine i policijske odore stavite grb Federacije, pozovite CCN i kažite – evo u Žepču funkcionira Federacija! Neka u toj policiji budu sve Hrvati, bitno je da CCN snimi to i u svijet pošalje vijest kako kod vas Federacija funkcionira.“
E, jest, ali hajde ti to provedi! Narodu bi se to moglo pojasniti da na sceni nije bilo nekoliko „velikih“ Hrvata, to su vam oni koji su se krstili veliki jer su još kao mali bili zagriženi članovi SKJ-u pa nisu stigli. I naravno, izvješena zastava ispred općine bi istu noć bila zapaljena. Ovih dana, prigodom posjeta BiH u Banjoj Luci, Englez Mattuwew Rycroft je kazao: - Nema izdvajanja RS iz BiH niti pripajanja bilo komu, nema ukidanja RS i nema trećeg entiteta! Tri puta NE! Podnoseći izvješće vanjsko-političkom odboru EU i Komitetu za politička i sigurnosna pitanja EU, visoki predstavnik Lajčak je dobio apsolutnu potporu za svoje djelovanje u BiH, a svojom izjavom pojačao je tu potporu i sam Solana, Lajčakov mecena. Najavljeni sastanci, u vremenu pred nama, tzv. eksperata za uspostavu policije su samo reda radi, možete se kladiti da će „reforma“ policije biti provedena pa kada bi sve ostalo u dlaku isto. CCN će uskoro u svijet poslati vijest kako dobro funkcionira „reformirana“ policija, sada za cijelu BiH a ne, kao nekada, samo za Federaciju! Rycroftova izjava kako nema izdvajanja RS niti ukidanja RS samo je u svrhu psihološkog olakšanja Muslimanima-Bošnjacima i Srbima, jer, eto, reformom policije ni jedni nisu ništa izgubili, čak su dobili!? Ah, da, rekao je i to da nema trećeg entiteta!
I što sada? Hoće li se, primjerice Dragan Čović, koji ni nakon više od desetljeća nije shvatio da se uspostavom trećeg entiteta mora priznati i muslimanska državica u srcu Europe, poslije ove decidirane izjave pokriti po ušima? Evo, brže nego sam i očekivao ostvarilo se ono što sam pisao u jednom od prošlih brojeva – međunarodna zajednica ne će dopustiti uspostavu trećeg entiteta! Ali ne, sam Čović će sada pričati ono što mi jučer govori novi predsjednik OOHDZ Žepče, Iva Tadić: - Nikada Čović nije rekao da je za uspostavu trećeg entiteta, nego za uspostavi tri federalne jedinice! Majko moja, još malo pa će narod početi uvjeravati kako Čović nikada nije bio kod Ivanića na imanju i razgovarao s Dodikom baš o uspostavi trećeg entiteta. Reći će – to što ste vidjeli na snimkama nije istina, bio je to razgovor o lovu na jelene.
Što poslije ovako jasne izjave da nema uspostave trećeg entiteta ostaje Hrvatima da učine za svoje dobro? Kao prvo, svi oni koji su iz nerazumijevanja ili bilo kojeg drugog razloga podupirali uspostavu trećeg entiteta, trebali bi se što prije riješiti tih svojih iluzija. Bilo bi im to lakše ako bi mogli shvatiti da bi to bila katastrofa za Hrvate, njihov konačni i sigurni nestanak iz BiH u vrlo dogledno vrijeme. Sljedeći korak trebao bi biti pronalaženje među Hrvatima onih političara koji bi odmah krenuli u zagovaranje kantonizacije BiH i primjene Bečkog sporazuma u takvim kantonima. U okviru toga trebali bi od relevantnih međunarodnih institucija tražiti održavanje nove mirovne konferencije o BiH, koliko god se to u ovom trenutku činilo nerealno. I ovo što ću reći, proglasio to netko za ovo ili ono, Hrvati, ako žele opstati – moraju početi raditi na natalitetu! O tome da, ne vraćajući se, prije svega u RS, npr. u Posavinu, najviše rade na učvršćivanju RS ne ću ni govoriti. Ostaviti svoju zemlju, kuće, stanove, ostaviti toliku materijalnu vrijednost, što je drugo nego učvršćivanje RS, a ovamo govore kako je treba ukinuti. Ona se ukida povratkom Hrvata na svoja ognjišta! Ali prije svega toga Hrvati moraju doživjeti katarzu. Hrvati trebaju zaustaviti svoj moralni pad i krenuti u duhovnu obnovu. Samo u slučaju duhovne obnove nitko ih ne bi mogao uvjeravati da se na sijelu kod Ivanića s Dodikom razgovaralo o lovu na jelene a ne o uspostavi trećeg entiteta, o prihvaćanju danajskog poljupca! Kako bi za to imali snage – moraju odbaciti hedonizam i vratiti se pravom Bogu!
/članak objavljen u HS, u broju 647, od 14. rujna 2007./