Tekstovi objavljeni u Hrvatskom Slovu iz 2010.
ZLOČINI NAD HRVATIMA
Odred za specijalne namjene
U selu Trusina, općina Konjic, prije rata živio je jednak broj Hrvata i Muslimana-Bošnjaka. Danas u tom selu, od Hrvata živi samo jedna starica, Kata Šagolj. Trusina je odavno poznata po tome što je u tom selu Armija RBiH, odnosno muslimanska-bošnjačka vojska počinila stravične zločine nad Hrvatima. I dok su svi veći zločini koji su nad Muslimanima-Bošnjacima počinjeni od Hrvata procesuirani i počinitelji osuđeni, za zločine nad Hrvatima još uvijek nema presude, kazne. Sramotno mala presuda Rasimu Deliću se ne može računati, jer je još uvijek nepravomoćna. Jedan od najvećih razloga zašto se Hrvati nisu vratili, kako u to, tako i u većinu mjesta, jest činjenica da nitko nije osuđen za zločine nad njima. No, najgore jest da je javna tajna tko je počinio zločine nad, spomenut ću samo Hrvatima Bugojna, a da čovjek i dan danas šeta po Bugojnu, da je drugi odgovoran za te zločine ministar u Vladi, da se još uvijek „ne zna“ tko je ubio pokojnog Jozu Leutara, itd. U Sarajevu je 1. veljače uhićen Zulfikar Ališpago optužen za zločine nad Hrvatima Trusine, što govori da bi moglo biti pomaka u kažnjavanju zločina i nad Hrvatima. Ališpago je inače bio zapovjednik odreda za činjenje zločina nad Hrvatima i njihovo etničko čišćenje, odnosno kako su ga Muslimani-Bošnjaci zvali, odreda za specijalne namjene.
UHIĆENJA VEHABIJA
Svjetlost
U zoru 2. veljače provedena je velika, najveća policijska akcija poslije uspostavljenog mira u Daytonu, pod službenim nazivom Svjetlost.. Po nalogu Tužiteljstva i Suda BiH u akciju je krenulo oko 600 policajaca iz 11 policijskih postaja. Cilj ovako opsežne akcije bila je Gornja Maoča, odavno poznata kao eksteritorijalni dio BiH, odnosno selo nastanjeno stranim i domaćim vehabijama koje BiH ne priznaju. Sumnjiči ih se za rušenje ustavnog poretka BiH, za širenje rasne, nacionalne i vjerske netrpeljivosti, mržnje. Prema navodima policija je namjeravala privesti 51 vehabiju, a privedeno je njih 7, među njima jedan strani državljanin. Zaplijenjeno je vatreno i hladno oružje te računala, diskete i slično. Za manje upućene postoji više Maoča u BiH, a ovdje se radi o Gornjoj Maoči u općini Srebrenik i Maoči u Distriktu Brčko. Već ranije pisao sam o problemima u toj Maoči, jer se odavno znalo da vehabije u tom selu imaju školu u kojoj se uči po Jordanskom nastavnom planu i programu, da vehabije uče neki drugi zemljopis, da zahtijevaju uspostavu Šerijata, ukidanje bosanskog jezika itd. Osim toga na većini kuća u Gornjoj Maoči nisu zastave BiH nego crne islamske zastave. Za sve ovo znale su vlasti u BiH, a navest ću samo ono što je još 2007. godine rekao predsjednik skupštine Tuzlanskog kantona, (Gornja Maoča je u TK) Amir Fazlić – Maoča može i bit će problem za cijelu BiH! Pitanje je, zašto se ovoliko čekalo na tu akciju? Evo što o tome kaže Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta BiH.
- Treba jasno kazati da je Maoča bila eksteritorijalni dio BiH, kao nekada Bočinja. (selo kod Maglaja iz kojega je mudžahedine rastjerao tadašnji načelnik općine Maglaj Dževad Galijašević) Do sada se čekalo jer mislim da ima koketiranja između nekih političkih opcija koje na taj način žele zastrašiti druge, a disciplinirati svoje(jasno je da Dizdarević misli na neke muslimanske-bošnjačke političke stranke)
Osim njih Islamska vjerska zajednica je ta koja čini strašnu stvar jer se o tome ne želi odrediti ali je jasno da IVZ podupire vehabije. Ravnatelj policije Distrikta Brčko, Goran Ljujić kaže kako su pripreme za akciju počele još prošle godine. Kada je već riječ o policijskoj akciji na razbijanju vehabija treba kazati da je istodobno policija RS provela veliku akciju razbijanja kriminala, vezanog uglavnom uz drogu. U akciji je sudjelovalo 500 policajaca i privedeno je oko 100 osoba koje se sumnjiče za taj kriminal. Nakon ovih akcija nadati je se kako će konačno svijetlost obasjati i Dragu Našu!
RADONČIĆEV ABER
„Nova snaga Bosne“
Radnici u krugu tvornice „BNT Novi Travnik“ štrajkaju glađu jer 8 mjeseci nisu dobili plaću, radnici „Fero-elektro Sarajevo“ štrajkaju jer nisu dobili 4 plaće a već, zamislite „samo“ 70 mjeseci primaju minimalne plaće, radnici zeničkog „UTTD“ (ugostiteljstvo) štrajkaju jer im za „samo“ 12 godina nisu uplaćeni doprinosi za mirovinsko, uskoro bi oko 1900 radnika „Krivaje“ iz Zavidovića moglo ostati bez posla.... Istodobno, pripadnici braniteljske populacije najavljuju prosvjede ako im se smanje prava koja su do sada imali. Za radnike „Krivaje“ premijer Federacije Mjezinović vidi problem u tužbama koje su neki radnici, po njegovu mišljenju nagovoreni, podnijeli jer misle da se novac može dobiti bez rada. Također je problem što su šume u vlasništvu Federacije ali s njima Federacija stvarno ne upravlja pa najavljuje zakonske mjere koje će to popraviti. Za najavljene prosvjede braniteljske populacije kaže kako Vlada nastoji udovoljiti svima ali da nije kriva što su ranije doneseni zakoni kojima se željelo kupiti izbore, a za to nije bilo pokrića u proračunu. Bez obzira na prosvjede Vlada mora provesti ono što MMF traži jer će u suprotnom ostati bez 500 milijuna kredita. Ako se tome doda da je ova recesija smanjila prihode za 18% jasno je da bi BiH bankrotirala ukoliko se ne ispune zahtjevi MMF-a – kaže premijer. Nedavno sam pisao o novoj političkoj stranci u Dragoj Našoj, pod nazivom Nova snaga Bosne, a predsjednik joj je vlasnik „Avaza“ i beha tajkun Fahrudin Radončić. Uz sve navedeno, ovih dana izjavio je kako – Netko tko pripada manjem narodu ne može biti urednikom na Javnom RTV servisu. Ne daj Bože da Radončić zna kazati ono što misli, kažu sarajevski novinari, a ono što misli je stravično po BiH.
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 772., od 5. veljače 2010./
NI MORALNO NI NORMALNO
Zarić-Tihić
U Dragoj Našoj svašta je moguće i ovdje još uvijek važi ona – ništa nas ne može iznenaditi. U Bosanskom Šamcu za zamjenika gradonačelnika postavljen je i radi Simo Zarić, čovjek koji je pravomoćno u Haagu osuđen na šest godina zbog počinjenih ratnih zločina nad Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima. Nakon odležane kazne vratio se u Bosanski Šamac, a SNSD Milorada Dodika ustoličio ga na to mjesto s kojega će vjerojatno ponovno biti vladar života i smrti, kao što je bio i u vrijeme rata. Kako je i je li to pravno regulirano, da netko tko je osuđen za ratne zločine može odmah poslije toga doći na tako bitnu funkciju u jednom gradu ili pak u BiH, nije nebitno pitanje, ali je sasvim sigurno da je takvo nešto krajnje nemoralno. Primjera radi, već na ovim izborima Milorad Dodik i njegov SNSD mogli bi, teoretski ali i praktično za člana Predsjedništva BiH ili za predsjednika Vijeća ministara predložiti, primjerice Biljanu Plavšić s kojom je Dodik očito veliki prijatelj. Nije bilo tako davno da se ne možemo sjetiti kako je putovao po nju, doveo je natrag nakon što su je pustili iz zatvora. Da stvar bude zanimljivija, spomenutog Simu Zarića u Haagu je svojim svjedočenjem branio predsjednik SDA Sulejman Tihić, koji ga i danas kada je javnost upoznata s postavljanjem Zarića na mjesto zamjenika načelnika brani. Osim što se znaju 3o godina, Tihić tvrdi da je Zarić pomogao njemu osobno i još pedesetorici ljudi, te dodaje da je Zarić bolji od svih ostalih Srba. Možete misliti kakvi su ostali, ali i kakva je Draga Naša kada u njoj sve može. Što nije moralno i normalno!
FEDERALNI PRORAČUN
Bankrot?
Ako se do 26. veljače ne ispune zahtjevi MMF-a, ostat ćemo bez 87 milijuna maraka kredita - tvrdi premijer Federacije Mustafa Mujezinović. Naime, zbog problema koji stvaraju pripadnici braniteljskih udruga, najavljujući žestoke prosvjede protiv najavljenih zakona kojima bi im bila umanjena stečena prava, postoji realna opasnost da se zahtjevi MMF-a ne ispune. Bez obzira na to što i ptica na grani zna kako su u ta prava uvedeni, iako su svi znali da za tako nešto u proračunu nema pokrića, bez obzira što većina zna da se među one koji su uistinu bili branitelji ubacilo još toliko, ako ne i više onih koji s pravom obranom nemaju nikakve veze, oni koji vode tu populaciju ne odustaju i ne prihvaćaju nikakav kompromis. Istina, njihovu zahtjevu, da se za neki dogovoreni, određeni procent smanje istdobno primanja svim proračunskim korisnicima ne može se naći prigovora ali je, prema iskustvu jako teško vjerovati da bi, recimo, Federalna vlada, ali i zastupnici prihvatili da i oni budu predmet smanjenja primanja. Problem dodatno pogoršava činjenica da jedan broj zastupnika podupire zahtjeve braniteljskih udruga iako znaju da za to nema pokrića u proračunu. Njihov motiv je prilično jasan, tako se nastoje dodvoriti toj širokoj populaciji kako bi ponovno bili izabrani u vlast, tamo gdje je novac. No, ne budu li ispunjeni zahtjevi MMF-a, kredita ne će biti, a to bi značilo bankrot. Kako bi se u tom slučaju dalje odvijala situacija, teško je predvidjeti, ali da neki ozbiljno računaju na kaos, misleći pri tome da će tako ostvariti neke svoje neostvarene političke zamisli, nema nikakve sumnje.
KONGRESNICI I BiH
Lažno Špirićevo izvješće
Sva tri člana Predsjedništva Drage Naše razgovarala su s članovima američkog Kongresa, gospođom Janne Shaeen i gospodinom Georgom Voinovichem. I sva trojica su „mudro“ kazali kako je Amerika zainteresirana za BiH. S članovima Kongresa razgovarao je i predsjednik Ministarskog vijeća BiH Nikola Špirić a jako je zanimljivo ono što im je tvrdio. Kazao im je da je BiH ostvarila veliki napredak(?!) od Daytona, pogotovu jer je istodobno vodila tri izuzetno teška i zahtjevna procesa – obnovu ratom razrušene zemlje, uspostavu povjerenja među narodima te proces tranzicije i integracije u euroatlanske tokove. Koliko je BiH napredovala, govore redovi pred javnim kuhinjama, svakodnevni prosvjedi, čak i glađu obespravljenih ljudi, silni broj neuposlenih, korupcija koja sve pojede i uništi, govori to da nismo ni pred vratima EU i da ne nabrajam. Zašto je onda Špirić lažno izvijestio kongresnike? Nikola Špirić je Srbin i njega ne zanima BiH nego RS, odnosno da od nje, zajedno s Dodikom i ostalima, napravi državu. Ako uz ovo dodamo priču Igora Radojičića, predsjednika skupštine RS i ostalih političkih vođa Srba, da nisu ni za kakve ustavne promjene, da se one nikako ne mogu očekivati u ovoj godini (a misle nikada), donošenje u RS Zakona o referendumu, primanje izaslanika ruske Dume itd., jasno je kako ovakvom pričom kongresnicima Špirić želi stvoriti dojam da je u BiH sve dobro i da nikakve promjene nisu potrebne. Dokle će MZ trpjeti i podnositi ove srpske smicalice? Sve dotle dok se ne nađe neki pametan političar među Hrvatima i Muslimanima-Bošnjacima koji će službeno od Vijeća sigurnosti, jamaca Daytonskog mirovnog sporazuma i Političkog vijeća Europe tražiti održavanje Nove međunarodne konferencije o BiH. Nažalost, takvog pametnog političara još uvijek nema pa zbog toga Špirić i ostali Srbi mogu, između ostalog prodavati priču o referendumu i ostalim budalaštinama kao demokratskim dosezima, na zločinu nastale i napravljene RS!
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 774. od 19. veljače 2010./
STEZANJE OBRUČA
Nekad zločinac, danas svjedok
Godinama, uporno pišem, govorim, upirem prstom na konkretne ljude ali kao da sve to nudim gluhima i slijepima. I pitam se kako je moguće da ne razumiju, kako je moguće da ne čuju, ne vide, ništa ne poduzimaju, ali sam ovih dana shvatio odgovor.
Dževad Mlaćo! Kao svjedok, (zamislite kao svjedok!) dao je svoj iskaz glede zločina nad Hrvatima Bugojna, pročitao iz svog rokovnika: - Službeno ne smijemo imati zarobljenih, (Hrvata nap.a.) a tajno ih trebamo likvidirati. I gle čuda – prekinuto je njegovo svjedočenje uz obrazloženje da sebi mora naći odvjetnika kako se ne bi uvalio u nevolje. Dakle, oni koji bi ga trebali tužiti i oni koji bi mu trebali suditi savjetuju ga – 'Nađi odvjetnika koji će možda dokazati da ti nisi to pisao u svom rokovniku nego netko drugi.' I ne iznenadite se ako se ustvrdi da je to u Mlaćinu rokovniku pisao netko od ubijenih Hrvata, netko koga je Mlaćo poslao u smrt zato što je bio Hrvat. A ja uporno pišem – ne samo on, nego i Selmo Cikotić. Majko mila, aktualni ministar obrane! Ali, ipak se obruč oko zločinaca steže.
HRVATSKI ČVOR
Što to Čović radi?
Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović, nakon povratka iz Španjolske, otišao je u Banja Luku kod Dodika izvijestiti ga o čemu je razgovarao u Španjolskoj. Kao da je Dodik šef, UDB-e. A UDB-e više nema. Ili se samo tako čini. S Dodikom je dogovorio i potporu zajedničkom kandidatu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Zato što nije mogao postići dogovor s članovima Kreševske skupine. Jer mu je lakše postići dogovor sa Srbinom nego s Hrvatima. A jer i Dodik voli više Hrvate od svakog predsjednika pet hrvatskih stranaka. Tako misli Čović. Dakle, Dodik će nagovoriti sve Srbe u Federaciji, kojih je tamo golem broj, što nagovoriti, natjerat će ih da na izborima zaokruže kandidata za kojega Čović kaže da je pravi. I tako će skupiti najmanje pet ili šest glasova. Jer je tih pet glasova vrjednije od svih onih glasova tisuće Hrvata koji, iz prosvjeda i nezadovoljstva što Čović nešto dogovara sa Srbima a ne s Hrvatima, ne će izaći na izbore. Jer za razliku od Čovića znaju da se sa Srbima nešto može dogovoriti samo ako je na korist Srba a štetu Hrvata. Kako bi Čoviću i ostalim članovima Kreševske skupine bilo lakše da prebole to što se, po svemu sudeći, ne mogu dogovoriti o zajedničkom kandidatu, evo pjesme poštovanog Tvrtka Gavrana, koja se, gle čuda zove „Nesložna braća“. Nesložna braća Slobodu / Nisu ni zaslužila / Nesložna braća Nisu / Zaslužila Ništa / Ni majku.. Ni mlijeko / Ni oca. Ni sestru. Ni brata / Nesložnoj braći umjesto / Dojke. Koprivu treba / Treba ih u jaram / Nek se grče od studeni / Nek im je bič vatra / Nek im je zubača ležaj / Nek im je sičan vino / Nek im je čemer kruh / I nek ih nitko ne kune / Toliko su prokleta.
I na kraju, poslije ovoga što je govoriti o Čovićevim postupcima?!
VEHABIJE NA DJELU
Poziv u raj
Dana 27. ožujka, u kino dvorani Doma kulture u Maglaju, održana je tribina- predavanje pod nazivom „Poziv u raj - o prelascima nemuslimana na Islam“. Šira je to akcija a predviđeni nastupi i vjerojatno održani su redom - 25. ožujka u Bihaću, 26. ožujka u Sanskom Mostu, 28. ožujka u Zenici, 29. ožujka u Sarajevu, 30. ožujka u Travniku, 31. ožujka u Tuzli i završno 1. travnja u Tešnju. Gosti tribine bili su, Nijemac Sven Lau i Grk Efstatioss Tsioris koji su prešli na islam. Budući nisam poslušao suprugu koje me molila da ne idem na tu tribinu, javno joj se ispričavam što sam neposlušan suprug. U Maglajskom kinu je 350 sjedećih mjesta i po slobodnoj procjeni jedno dvadesetak stolica je bilo prazno. Naravno, pogađate, od tih oko 330 posjetitelja 80% bile su bradonje vehabije, a da ih kojim slučajem sretnete na Ozrenu, sigurno biste pomislili da su četnici. Ikonografija im je ista. Na skupu su bile i žene s hidžabima ali i četiri koje nisu imale nikakvu maramu na glavi, što bi se reklo europski odjevene. O razini predavanja ću samo spomenuti ono što mi je u pola predavanja rekao Ismet Mustabašić, tijekom i poslije rata načelnik općine Maglaj: - Hajdemo napustiti predavanje jer je ovo uvreda za moje intelekt. Mustabašić je odnedavno postao hadžija. Zanimljivo je da su predavanje o islamu, kao i prelasku na islam držala dva čovjeka koja su, tako se može reći tek od jučer u islamu, a njih 330 koji su, kako kažu od rođenja u islamu, su ih slušali. Budući na tribini nije bilo pripadnika drugih religija osim islama, niti pripadnika drugih naroda osim Muslimjana-Bošnjaka (sebe ne računam jer sam tu došao poslom) postavlja se pitanje kome su to oni predavali kako i zašto prijeći na islam. Bit će da sve nazočne, koji tvrde da su muslimani, ne smatraju muslimanima, pa su im zato održali predavanje kako da prijeđu na islam. Treba napomenuti da na tribini nije bilo službenih predstavnika Medžlisa IVZ iz Maglaja, a ako je vjerovati Mustabašiću, prije tribine su se nešto posvađali. To što su letke s pozivom na tribinu odnijeli katoličkom župniku u Maglaju i pravoslavnom parohu Mustabašić smatra provokacijom i u pravu je. Nakon svega viđenog netko od muslimanskih-bošnjačkih intelektualaca bi trebao tu tribinu nazvati pravim imenom jer je ona prije poziv u pakao Muslimana-Bošnjaka, nego u raj.
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 780, od 2. travnja 2010. /
FAŠISTIČKE ZAMISLI
Nacija "ostali"
Presuda europskog suda za ljudska prava, prema kojoj BiH mora u svom Ustavu izvršiti izmjene, tako da svi u BiH imaju jednaka prava pri kandidiranju na izborima dobro je došla, jednoj političkoj opciji u BiH, točnije muslimanskoj-bošnjačkoj da pokuša provesti svoje političke zamisli i ideje koje su u biti fašističke. Naime, već dulje vrijeme se u BiH pokušava "Ostale" utemeljiti kao narod. Što je sporno? Ne bi bio nikakav problem tu odluku europskog suda ukomponirati u Ustav BiH kada se iza toga ne bi krile te zadnje, ponavljam u biti fašističke nakane. Dovoljno bi bilo, i tako bi trebalo napisati u Ustavu – BiH je država tri konstitutivna, suverena i jednakopravna naroda Muslimana-Bošnjaka, Srba i Hrvata te manjina, Roma, Židova, Slovaka itd. Dakle, izrijekom nabrojati pripadnike svih manjina pa da u BiH živi i samo jedan, da karikiram, Indijanac. Zašto Muslimani-Bošnjaci žele te "Ostale" utemeljiti kao narod? Svima u BiH je jasno da se niti jedan Hrvat, niti Srbin ne će izjasniti kao "Ostali". Također je jasno da će se među takve svrstati, prije svih oni Muslimani-Bošnjaci koji su oženjeni Srpkinjom ili Hrvaticom, a i neki od Srba i Hrvata koji su oženjeni Muslimankom-Bošnjakinjom, uglavnom osobe iz tzv. miješanih brakova. I da se razumijemo, osobno nemam ništa protiv takvih brakova, ali od takvih ljudi stvarati neku novu naciju ili nadnaciju, po ugledu na "Jugoslovene" je fašizam. Jasno je također, da bi svi ti, i da se kojim slučajem uvedu u Ustav u 99 posto slučajeva glasovali onako kako želi muslimanska-bošnjačka politička oligarhija. Navest ću i jedan bizaran primjer iz Maglaja. Jedan od rođene braće Nalića, Mirsad izjasnio se kao "Bosanac", a drugi, Sejo kao Bošnjak! Buduću da prema odredbi ovih iz MZ, predsjednik OV i načelnik općine ne mogu biti iz istog naroda, MIrsad se izjasnio kao "Bosanac" i tako postao profesionalni predsjednik OV, a načelnik općine Maglaj je Bošnjak Mustabašić i tako obojica provode politiku Muslimana-Bošnjaka.
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 773, od 12. veljače 2010. /
UPRAVITELJI DRAGE NAŠE
Dugotrajni Predstavnik
Više je nego očito, poštovani čitatelji da volim Dragu Našu. Da je ne volim odselio bih u Lijepu Našu ili bogatu Europsku uniju. No kako je svaka ljubav, uglavnom iracionalna i slijepa za materijalne stvari i dokaze koji često govore suprotno, njoj je ipak najljepše ono što voli. Tako i meni. No, kako godine prolaze većina zaljubljenih shvati da ta njihova ljubav i nije baš idealna, nije baš onakva kakvu su je zamišljali, željeli, što opet ne znači da prave ljubavi zbog vremenom uviđenih mana postaju manje ili prestaju. Neki, pak, istina rijetki u samom početku vide sve nedostatke svoje ljubavi i s manje ili više uspjeha pokušavaju to popraviti. Pogotovu je problem ako ta ljubav ima, ne daj Bože, maćehu koja njome upravlja. Sve se nadate da ćete se nekako i što prije riješiti maćehe, da će vaša ljubav početi samostalno donositi odluke, ali....
Budući HS nije moj privatni list ostavit ću po strani moju ljubav te ću reći nešto o zemlji koja se zove Bosna i Hercegovina. Dakle, i 24. veljače, tko zna koji put od rata, Upravno vijeće PIC-a će razmatrati i raspravljati o Bosni i Hercegovini. Na dnevnom redu između ostalog bit će i prijetnje integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine. Budući sam nedavno pisao kako je Maoča (vehabijska komuna) sve do nedavno bila eksteritorijalni dio i nije priznavala ni jednu od navedenih stvari nemojte pomisliti da je to tema. PIC će raspravljati o nedavno donesenom Zakonu o referendumu u RS, koji istina još nije prošao sve proceduralne stvari kako bi i službeno stupio na snagu, ali u PIC-u znaju što je Dodikova krajnja nakana. Oni znaju da je taj Zakon o referendumu prijetnja integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine. Naravno, raspravljat će i o kreditnom aranžmanu MMF-a s Bosnom i Hercegovinom, ali i o pokušaju rastakanja, omalovažavanja i nepoštovanja institucije Dugotrajnog predstavnika, oprostite, Visokog predstavnika.
Kad sam već spomenuo maćehu, sjećate li se kako su neki, poput onih zaljubljenih do ušiju mislili, govorili kako će se Draga Naša riješiti maćehe za koju godinu? Već kod drugog mandata govorilo se kako joj je to zadnji. Ne bih se pravio pametnijim od drugih zaljubljenih ali moram vam reći da sam od prvog dana govorio kako se moja ljubav i ja nikada ne ćemo riješiti njezine maćehe. Kao i svaki zaljubljenik odlutah ja na trenutak u ružičasta polja ali ću se vratiti spomenutom zasjedanju PIC-a.
Na sjednici će biti potvrđen i produžen mandat Dugotrajnom predstavniku.
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 775, od 26. veljače 2010. /
UZALUDAN POSAO
Aktualizacija propalog Butmirskog procesa
U posjet Dragoj Našoj došli su Miguel Angels Moratinos, ministar vanjskih poslova Španjolske i James Steinberg, zamjenik državnog tajnika Amerike kako bi potakli, dogovorili sastanak na kojem bi političari iz BiH prihvatili i potpisali deklaraciju iz Španjolske. Ono što se moglo i očekivati i što će se najvjerojatnije i dogoditi jest da to političari iz Drage Naše ne će prihvatiti. Glede te deklaracije najjasniji je bio Haris Silajdžić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Stranke za BiH, kazavši kako je ta deklaracija zapravo propali Butmirski proces, da u njoj nema ništa novo i da će to njegova stranka odbiti. Slično ili isto kazali su i ostali vodeći političari Drage Naše, vadeći se na predstojeće izbore, govoreći kako ne znaju hoće li i dalje biti na vlasti te tu obvezu i zbog toga ne mogu preuzeti. Začuđuje upornost dužnosnika MZ da se urade neke kozmetičke izmjene, a postavlja se pitanje kako im nije jasno da se bez održavanja Nove međunarodne konferencije o BiH, na kojoj bi se napravio potpuno novi ustroj BiH, ne može postići nikakav napredak.
NIKADA, A MOŽDA NI TADA
Paravan Business foruma
U Dragoj Našoj održan je Business forum na kojemu su sudjelovali predstavnici Saudijske Arabije, Ujedinjenih arapskih emirata, Katara, Malezije, Indonezije, Turske, Jordana, Kuvajta, Irana, Omana, Hrvatske, Slovačke. Na Forumu je investitorima predstavljeno 157 projekata vrijednosti preko jedanaest i pol milijardi eura. Na skupu su, osim ostalih sudjelovali i Ahmed Muhamed Ali, predsjednik Islamske banke te glavni tajnik OIC-a Ekmeledin Ihsanolum. Poslije održanog Foruma najzanimljivija je izjava Harisa Silajdžića koji se, kako kaže nada da će BiH uskoro postati članica Organizacije islamskih zemalja. Očito je kako je ovaj business forum Silajdžiću u drugom planu, a u prvom članstvo BiH u OIC. Na ovu njegovu nadu i izjavu Dodik ali i mnogi drugi su vjerojatno za sebe kazali – Nikada, gospodine Silajdžiću, a možda ni tada.
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 781, od 9. travnja 2010. /
JOSIPOVIĆEVA ISPRIKA I BH MEDIJI
Prijevod
Nakon posjeta, hrvatskog predsjednika Dragoj Našoj, poslije njegovih izgovorenih riječi nekima – čini se - treba prijevod onoga što je kazao u Parlamentu BiH. "Duboko žalim što je Republika Hrvatska svojom politikom devedesetih tome doprinijela...."(misli se na žrtve i stradanja u BiH), itd.
Što to žali Josipović? U čemu je to, po njemu, štetna hrvatska politika iz devedesetih? Možda što je tom politikom uspostavljena hrvatska država?! Mogao bih postaviti još niz pitanja ali, kako sam hrvatski državljanin i Hrvat reći ću riječ-dvije. Ne ulazim ni u to je li se ili nije konzultirao s premijerkom prije nego će izreći to što je prigodom posjeta Dragoj Našoj izrekao, ali u moje ime nije trebao, nije imao pravo izraziti žaljenje, bez obzira na funkciju koju obnaša.
Zašto ovo kažem?
Jer su to njegovo žaljenje Muslimani-Bošnjaci, svi njihovi mediji, političari, svi do običnog čovjeka preveli kao ispriku Hrvatske zbog agresije na BiH!
Josipović je morao znati da će to tako biti prevedeno! Uzaludno je sada svako pojašnjavanje njegovih savjetnika i samo njegovo, kako žaljenje nije isprika i slično. Evo samo jedan primjer. U Dnevniku plus, tzv. Federalne televizije, 17. travnja, u kojoj je gost bio profesor na franjevačkoj teologiji u Sarajevu, fra Ivan Šarčević, bez obzira na njegove jasno i glasno izgovorene riječi, da se Josipović nije ispričao nego izrazio žaljenje, voditeljica, Muslimanka-Bošnjakinja je odmah pitala – a što vi mislite o toj isprici! Jasno, odmah je uslijedilo i pitanje sa srpske strane, predsjednika Ministarskog vijeća BiH, Nikole Špirića – kada će se ispričati Srbima?
Ako se predsjednik Josipović, pak, poput one hodajuće štete od Mesića, želio dodvoriti Muslimanima-Bošnjacima, ma koliko se ovo što ću sada reći nekomu činilo čudno, njegovo izraženo žaljenje ne će ih zadovoljiti. Pa da je i izrijekom kazao i isprika, da je izrijekom rekao ono što su Vesna Pusić i neki drugi kazali – da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, bilo što da je kazao, trebao je i morao znati da bi Muslimani-Bošnjaci bili zadovoljni jedino kada Hrvata u BiH ne bi bilo! To je istina ma koliko nekomu grubo ili nevjerojatno zvučalo. To što Josipović ne zna, zna svaki obični Hrvat u BiH. Da se taj njegov govor u Parlamentu i prilikom posjeta Dragoj Našoj istinski shvatio kao izraz žaljenja za sve žrtve, kako tvrdi da je mislio i rekao, bila bi to prihvatljiva i poželjna gesta. No, rekoh kako se shvatilo. Posljedice ove izjave mogle bi biti one koje je izrekao predsjednik HSS-a Friščić: - Ovakvim izjavama dovest ćemo se u situaciju da je Hrvatska bila agresor u BiH a da smo u Hrvatskoj imali građanski rat!
Ne "piju vode" u Dragoj Našoj akademske izjave, moj predsjedniče!
HSP I NMK
Inicijativa
Nakon što je gotovo sigurno da se Kreševska skupina raspada, nakon što je više nego sigurno da se predstavnici stranaka koji u odrednici imaju – hrvatska ne će dogovoriti o zajedničkom kandidatu za člana Predsjedništva, predsjednica HSS-NHI Ljiljana Lovrić izašla je s inicijativom svehrvatske koalicije u BiH! Odakle sada takvo nešto? Kako to da zamalo najslabija stranka izlazi s takvim prijedlogom, koji je više nego dobar, ali...?! Predsjednik HSP, dr. Zvonko Jurišić sumnja da iza toga stoji Dragan Čović o čijem djelovanju, ne samo on, ima loše mišljenje. Za Čovićev sporazum s Dodikom, koji je ovih dana u političkoj emisiji "60 minuta" pročitan javnosti, tvrdi da je to školski primjer izdaje nacionalnih interesa Hrvata. Budući da se, po njegovu mišljenju, Čović odlučio da mu sponzor bude Beograd a ne Zagreb, HSP će ići u koaliciju samo s onim strankama koje u svom programu traže održavanje Nove međunarodne konferencije o BiH. Hvala Bogu da je konačno netko od hrvatskih predstavnika shvatio da se bez održavanja NMK o BiH u njoj ništa ne može napraviti.
ODNOS PREMA ZLOČINU
Dva-tri pristupa
U Sarajevu je pokopan general Armije R BiH Rasim Delić, prvostupanjskom presudom Haaškog suda osuđen sramotno malom kaznom za zločine nad Hrvatima. Odluku na žalbe i tužiteljstva i obrane nije dočekao. I dok su mu neki, kao Haris Silajdžić i reis Mustafa Cerić, na pokopu odavali hvalospjeve, predsjednik SDA Sulejman Tihić, ujedno i predsjedatelj Doma naroda Parlamenta BiH, ne samo da mu nije otišao na pokop, nego nije htio prekinuti sjednicu Doma. Istodobno, predsjednik Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, Stjepan Krešić prekinuo je sjednicu tog Doma kako bi oni koji žele mogli otići na pokop. Koliko je koji od ova tri pristupan ispravan, ostaje svakome da sam prosudi, kao što će svoje mišljenje o tome imati i predstavnici MZ. Eto vjerojatnog razloga za postupak Sulejmana Tihića.
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 783, od 23. travnja 2010. /
OD TERORA DO FOLKLORA
Akademik i vehabije
Kažu, kada čovjek ostari, posenili, svašta kaže, postaje kao dijete. A malom djetetu, kada "lupi" nešto nesuvislo, nešto što baš i nema veze s pameću, obično kažemo - e ludo jedna. U "Dnevnom Avazu", u tekstu "Otvorena diskriminacija muslimana u RS", akademik Muhamed Filipović, kako je svake godine stariji tako su i njegovi pogledi radikalniji, pod izlikom govora o diskriminaciji muslimana u RS, zapravo na sav glas veliča vehabije i vehabizam u BiH, pokušava ih predstaviti kao nešto sasvim normalno na prostorima Bosne i Hercegovine, ali i šire. Tako kaže: "Vehabije su legalna i legitimna grana unutar višeslojnog muslimanskog svijeta i islama kao religije, i njima se ne mogu i ne smiju pripisivati nikakve druge osobine osim ispovijedanja jedne legitimne vrste islamskog učenja o nekim aspektima života i običaja muslimana. U interesu je svih demokrata u zemlji, ako takvih još uopće ima, da na ovu vrstu nasilja reagiraju i brane slobodu uvjerenja prakticiranja jedne legalne i legitimne vjerske organizacije ljudi, ma koliko ona nama koji pripadamo tradicionalnom načinu običaja koji je vladao u BiH bila strana".
Tko bi rekao, u interesu je ni manje ni više nego svih demokrata kaže akademik i ne zaboravlja dodati, "ako takvih još uopće ima da na ovu vrstu nasilja..." Akademik Filipović dakle želi kazati da svi oni koji ukazuju da se pod firmom vehabizma uveliko protura terorizam i mnogo drugoga što nema veze s bilo kojom religijom pa ni islamom nisu demokrati, nego na taj način vrše nasilje nad vehabijama. O, pameti! Demokrata je, eto samo on i reis Cerić koji je, kako kaže akademik "slijedio onu najvažniju i najhumaniju kur'ansku riječ kada se tiče vjerskih prava a koja glasi "u vjeri nema prisile" to je carstvo slobode. 'Ko to ne zna i 'ko to ne misli, žalosna mu majka". Dakle ako o vehabijama ne mislimo kao akademik Muhamed Filipović i reis Cerić, jasna je prijetnja, žalosna nam majka.
To jesu li vehabije "legalna i legitimna grana unutar višeslojnog muslimanskog svijeta i islama kao religije" pripadnike drugih naroda i drugih vjerskih uvjerenja u Dragoj Našoj baš nešto posebno i ne zanima, neka to među sobom urede kako žele i kako njima odgovara, ali to da se "njima ne mogu i ne smiju pripisivati nikakve druge osobine", kako kaže akademik, nije točno. Tko to kaže da pripadnik bilo koje religije ne može biti netko tko će otići u terorizam? Kada je konkretno riječ o vehabijama njihova nedjela govore tko su i što su.
Osobno sam sklon vjerovati kako je akademik uistinu podjetinjio jer da nije ne bi "zaboravio" zbog čega, zbog kojih razloga je vehabija Muamer Topalović pobio obitelj Anđelić kod Konjica, tko je izvršio teroristički napad u FIS-u u Vitezu, tko je ubio "brata" muslimana u Zavidovićima jer mu nije dopustio da oženi njegovu kćer od 9 godina, tko je digao policijsku postaju u Bugojnu itd. Žalosno je što nitko od službenih osoba iz vlasti nije reagirao na ovo akademikovo jasno zagovaranje terorizma, a sasvim sigurno ne će reagirati niti predsjednici političkih stranaka, Silajdžić, Sefer Halilović, Mustafa Radončić, Sulejman Tihić, Dragan Čović, Božo Ljubić ili pak Željko Komšić i Zlatko Lagumdžija!
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 802, od 3. rujna 2010. /
Montgomery
Početkom demokratskih promjena, u jednom razgovoru uz kavu, između predstavnika tada pobjedničkih stranaka u općini Maglaj, SDA, SDS i HDZ, Nikica Džambo kazao je jednu veliku istinu koju mnogi tada nisu shvaćali – Ovi stranci koji nam dolaze ne će donijeti neko dobro nama u BiH! Možda ne zvuči politički mudro, ali se mora priznati da ta ocjena nije daleko od istine. Ovih dana je bivši američki diplomat Montgomery izjavio kako je BiH propala država i da bi bilo najbolje da se podijeli. Doduše, nije kazao na koliko dijelova, dva ili tri. Jasno je da je ta njegova izjava dobila mjesto u svim medijskim kućama, a posebnu važnost pokušali su joj dati u RS. Tako je tajnik SNSD-a, najjače stranke u RS Rajko Vasić, požurio kazati kako je ta izjava znak realnosti, jer je za njega i Srbe realno da, kako misle i nadaju se, dobiju državu nastalu na zločinu, na protjerivanju druga dva naroda s tih prostora. Dan poslije ove izjave bivšeg američkog diplomata u kavani sam se našao u društvu s dva Muslimana-Bošnjaka i dva Srbina. Jasno, od ova dva Srbina krenuli su hvalospjevi prema Montgomeryju, a osude izjave predsjednika "Napretka", vlč. Franje Topića protiv uspostave trećeg, hrvatskog entiteta izrečene na sesiji "Kruga 99". Nemalo su ostali iznenađeni kada sam im kazao da sam i ja čvrsto uz stajališta vlč. Topića i to samo zato što bi takvo nešto, kada bi bilo moguće, bilo najpogubnije po hrvatski narod u BiH ali i po Hrvatsku! Ali da se vratim na izjavu. Na stranu što je reagirao službeni Washington kazavši kako je to osobno stajalište, a nikako Amerike, podcrtavši kako Amerika ne će dopustiti podjelu BiH, na stranu srpska nadanja kako će ubrzo, kao svoju državu legalizirati ono što su silom oteli, opljačkali, na stranu i neka druga potajna ili otvorena nadanja u uspostavi neke unitarne, islamske, hrvatske ili ne znam više kakve države ili državica od BiH, ali mi nije jasno kako svi ti zagovaratelji nabrojanog konačno jednom ne shvate da se BiH ne može podijeliti! Pa ljudi Božji, nije se mogla podijeliti ratom, ne bi se mogla podijeliti ni nekim, ne daj Bože novim ratom. Kažu u narodu: – Sve je moguće osim drvene peći i staklene sjekire, pa je tako teoretski moguće i da se BiH podijeli ali samo ako to bude interes velikih sila i samo na nekoj Novoj međunarodnoj konferenciji o BiH na kojoj bi se Dayton stavio izvan snage. Budući da je to ipak samo teoretski i teško izvedivo mnogo bi pametnije bilo, prije svega za hrvatske političare da konačno jednom počnu tražiti održavanje NMK na kojoj bi se popravio njihov politički status, ali i status cijele BiH. Očekivanja da će se nekim dogovorima, konsezusom među tri naroda u BiH koji je u dogledno vrijeme nemoguć, doći do nekih kvalitetnih ustavnih promjena su manje realna od očekivanja da se zakaže NMK na kojoj bi se Dayton stavio izvan snage.
Na kraju, treba li se poslije ove izjave bivšeg američkog diplomata vratiti na izjavu gospodina Nikice Džambe? A BiH bi se tako jednostavno mogla urediti, evo po tko zna koji put jamčim životom!
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 812, od 12. studenoga 2010. /
NOVA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O BiH
Prepotencija
Poštovani čitatelji, ako vi u Lijepoj Našoj mjesecima imate teme za zabavu narodnih masa, počevši od bilo koga, evo recimo Mesića pa danas do Sanadera, ni mi u Dragoj Našoj ništa ne zaostajemo za vama, naprotiv, u najmanju ruku tri put nam je "zabavnije". Nekomu je u BiH palo na pamet da osim tzv. javnih televizija, Federalne i TV BiH 1, krene s nekom TV 1. Riječ je o istim "facama", osobama s te dvije spomenute, tzv. televizije. Budući da su u Dragoj Našoj međustranački razgovori o uspostavi nove vlasti u punom jeku, razgovara svatko sa svakim, nekomu je s te, još uvijek eksperimentalne televizije palo na pamet da gledateljima postavi nekoliko pitanja glede rezultata tih stranačkih pregovora. Evo postavljenih pitanja na koja gledatelji mogu odgovoriti: Što mislite tko će koga prevariti; Lagumdžija Dodika; Dodik Lagumdžiju; njih dvojica Tihića; Radončić Tihića ili Tihić svu trojicu? Nema što, prava pitanja za zabavu zaluđenih i sluđenih masa. Ako bismo k tomu još dodali niz stranaka i političara koje nisu nabrojali, uzelo bi to još najmanje pola stranice. O rezultatima tih međustranačkih razgovora ne ću vam reći ništa, jer se to svakako još dugo ne će znati, kao ni odgovor na pitanja tko će koga.... Ovom prigodom želim vam skrenuti pozornost na dvije, odnosno tri stvari. Visoki predstavnik Inzko jasno je pred kamarama kazao: - Dragan Čović ne može biti predsjednik Ministarskog vijeća BiH jer mu je zabrana OHR-a za obnašanje vlasti još uvijek na snazi! Novi-stari član Predsjedništva Drage Naše, Srbin Nebojša Radmanović, također pred beha javnosti kazao je: - Treći entitet je vrlo, vrlo veliko pitanje jer se Daytonski sporazum ne može mijenjati bez održavanja NOVE MEĐUNARODNE KONFERENCIJE O BiH!
I sada riječ naslova – prepotencija. Od četiri pojašnjenja u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku što označava ta riječ evo samo dva. 2. pren. Pretjerana samouvjerenost; drskost, arogancija, nadmoćnost, oholost i lat. praepotentia – praepotens; koji ima veću moć. Toliko iz rječnika.
O mojoj knjizi "Bosna i Hercegovina bijeda nerazumijevanja nerazumijevanje bijede" jedan književni kritičar napisao je: "Njegova arogancija, njegova samouvjerenost ide dotle da tvrdi...." A evo vam, poštovani čitatelji što tvrdim iz Proslova knjige: Ma koliko to nekomu izgledalo prepotentno, nevjerojatno, romantično, nemoguće ili zašto i to ne reći, suludo, s punom odgovornošću pristajem, u slučaju da mi Političko vijeće Europe pruži priliku, da s osobama od ugleda i povjerenja uredim Bosnu i Hercegovinu kao 'kocku šećera'. Ukoliko za dvije godine ne riješim temeljno pitanje, a za četiri godine ne napravim Bosnu i Hercegovinu u kojoj bi bili zadovoljni svi narodi i građani neka me razapnu u sred Sarajeva ili usred Bruxellesa..."
Već puno desetljeće pišem kako se u BiH ne može napraviti nikakav pomak a da se ne održi NMK o BiH jer, ako se za 15 godina od Daytona političari ni narodi nisu mogli dogovoriti oko ustavnih promjena, odnosno novog političkog ustroja BiH, sasvim je sigurno da se ne će dogovoriti ni u sljedećih 15 godina. Govorim o promjenama koje bi BiH omogućile da funkcionira kao svaka normalna država, o promjenama koje bi donijele popravljanje bijednog statusa svih i građana i naroda ili ako nekomu bolje zvuči, svih naroda i građana, pa vi sada kažite što god hoćete. No, evo nakon toliko godina neki su počeli shvaćati ono što odavno govorim i pišem. I na kraju, dopustite, da Cristiano Ronaldo nije prepotentan zar bi bio jedan od najboljih igrača svijeta. Ali za razliku od drugih Real, zna prepoznati i cijeniti prave vrijednosti pa radilo se i o prepotentnim osobama. Osim toga Real želi biti moćan i jak, sumnjam da oni koji odlučuju o kupnji "igrača" žele da BiH bude jaka.
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 815, od 3. prosinca 2010. /
IZ BiH BILJEŽNICE
(NE)USPOSTAVLJANJE VLASTI
Baksuz
Baksuz je turcizam koji znači osobu koja nema sreće, koju ne prati sreća, zlosretnik, pehist, osoba koja nosi nesreću. Baksuz ili baksuzluk je jednostavno nesreća ili zla sreća. Toliko o značenju riječi baksuz.
Ako se ne varam neki Englez je "izračunao", ustvrdio kako je 17. siječnja najnesretniji dan u godini, a baš toga 17. siječnja ove godine političari u Dragoj Našoj, organizirali su sastanak u Sarajevu s nakanom da se dogovore o uspostavi vlasti. Da stvar bude gora na taj sastanak došli su predstavnici 13. stranaka. Kud ćete veći peh, kud ćete veći baksuzluk da baš 13. stranaka na izborima postanu parlamentarnim! Ne znam je li spomenuti Englez "izračunao" kako broj 13. donosi nesreću ili je to utvrđeno pučkim praznovjerjem, ali je više nego očito da su ovih 13. stranaka koje su na izborima dobile svoje zastupnike u Parlamentima Drage Naše baksuzne, da donose nesreću Bosni i Hercegovini. Dakle, sastali su se radi dogovora. Oni koji na život gledaju malo optimističnije, koji vjeruju da postoji i najsretniji dan u godini, zadovoljni su, jer su se političari na sastanku dogovorili kako će, ukoliko za 15 dana netko dostavi dokaze o parlamentarnoj većini, biti zakazana sjednica Parlamenta (vidite da su svi ti političari praznovjerni jer su izbjegli kazati za trinaest dana) na kojoj bi se uspostavila vlast. Ako, pak, nitko od njih ne bude mogao ustvrditi i dokazati da ima potrebnu većinu sastat će se ponovno za 15 dana kako bi se nastavili dogovarati. Na taj sastanak nisu došla trojica koja su prema mišljenju nekih u BiH bitna za dogovor oko uspostave vlasti, Čović, Tihić i Dodik. Tihić ima "debelo" opravdanje. Naime, 19. siječnja ima sastanak s njemačkom kancelarkom. Da se ne boji leta avionom mogao je na put krenuti i ujutro 19-tog ili, da se ne plaši vožnje autom, mogao je krenuti na put 18., ovako, budući će ići pješice, čovjek stvarno nije mogao doći na taj sastanak. A nije htio ni baksuzirati. Dodik, pak, nije zbog magle na sarajevskoj zračnoj luci mogao doletjeti zrakoplovom iz Banje Luke. Za razliku od njega, predsjednik SDS-a Bosić nema pravo na korištenje zrakoplova pa je stigao autom. Prije nego Dodik avionom. Obrazloženja zašto na sastanak nije došao Čović nema, ali to nije ni bitno. Pa što bi onda moglo biti bitno s tog sastanka? Sva bit leži u izjavi predsjednika PDP-a, Mladena Ivanića – Poslije izbora vjerovao sam i izjavio da bi vlast mogla biti uspostavljena do travnja mjeseca, nakon današnjeg sastanka siguran sam da ne će biti uspostavljena ni do ljeta – izjavio je.
Nisam siguran, oprostite mi što to ne ću provjeravati, prije svega jer nisam praznovjeran, ali mi se čini da je taj najsretniji dan, opet prema "izračunu" pripadnika kolonizatorskog naroda negdje početkom ljeta. Samo živo, veselo, i nadasve optimistično, građani i narodi Drage Naše, ili bolje zvuči – narodi i građani Drage Naše. Samo hrabro, izdržali smo mi i gore.
POLITIČKA TRGOVINA
Seljačka mudrost
Kada god ja spomenem moje pokojne djedove, supruga mi se naroguši. E jesu i bili... A djedovi su mi zbilja bili mudri i pametni. Evo vam jedan primjer. Pokojni did s očeve strane, Anto često mi je govorio: – Ako želiš nešto prodati, recimo kravu za 1ooo maraka, moraš je zacijeniti dvije tisuće, jer je nikada ne ćeš prodati za onoliko koliko je zacijeniš.
Ne znam kako je predsjednika Bošnjačkog instituta i predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžiju savjetovao njegov djed, ali je očito da Lagumdžija u pregovorima oko uspostave vlasti primjenjuje baš seljačku mudrost. Evo kako. Odmah poslije izbora kazao je kako će njegovi reformirani komunisti dati, postaviti predsjedatelja Ministarskoga vijeća Drage Naše i naravno, bit će to on. Sada je malo spustio cijenu, kaže kako je spreman da to bude Hrvat, jer je on, eto, demokrata i za poštivanje prava jednakopravnosti naroda u BiH, ali će to biti Sejdo Bajramović. Isto kao što je član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Ipak mislim da on svoju kravu ne će prodati jer je potražnja za kravama sve manja. Ni seljaci više nisu naivni.
/Tekst objavljen u Hrvatskom Slovu, u broju 822, od 31. siječnja 2011. /